Život

Kučka…

Neke su žene jednostavno plitke. Ne govorim o šminkanju i odijevanju i taštini, već o nesposobnosti da prihvate drugu ženu takvom kakva ona je. I prihvatit će prije kritiku muškarca, nego druge žene. Iako će njegova kritika biti uvredljiva i posprdna, a njena dobronamjerna. Scenarij će izgledati pomalo ovako…

person

Subotnja kava, negdje na špici, svi glume kako su sretni jer su tu, svi sve imaju. (moš mislit) Našla se ona, nazovimo je Ela, sa svojom kvazi prijateljicom, nazovimo je Tatjana, pa prenosi… “Znaš Đurđica je meni rekla da mi to dobro ne stoji. Izrugivala mi se. Kužiš ti njeno ponašanje? Mislim k’o je ona da meni govori kako ću se ja oblačiti a sama izgleda k’o da ju je netko od planine odvalio?!”

Zapravo je situacija bila ovakva… dan ranije našla se s Đurđicom koju zna godinama i koja je uvijek bila uz nju, ali je dala krivi komentar u krivo vrijeme ili nije pazila na ton glasa, (‘ko će ga znat’) pa je sad, “kao od brda odvaljena” jer je iskreno rekla da bi Eli, drugačiji kroj hlača puno bolje stajao i isticao njene atribute. Međutim gospođa uvrijeđena, nije to shvatila kao toplu sugestiju, već kao atak na svoj lik i djelo.

U međuvremenu joj je kolega s posla posprdno dobacio: “Di si našla te hlače, ne vidim tebe od njih.” – i to je shvatila na način: “Aha vidiš kak’ on mene mjerka, budem se za njega drugačije obukla.” – a zapravo ju je uvrijedio da to nije ni shvatila.

Žena, ženi rijetko kada smije dati dobronamjernu kritiku, jer žena je ženi najveći neprijatelj. Muškarci se smiju ponašati kako žele – jer oni su muškarci pa im je rođenjem dano pravo da budu kakvi god žele, od notornih kretena do gentlemena u rukavicama. Sve im je dozvoljeno.

Žena pak mora jako paziti što će i kako reći svojoj prijateljici. Mora paziti na ton glasa, na način kako joj prenosi svoje misli, mora paziti da li smije i kada dati savjet. Mora se dovoljno uključiti u razgovor ali mora znati i kada samo slušati. Jako mora paziti da ne povrijedi nečije privatno vrijeme i mora imati radar, da točno zna kad je zgodno donijeti voćni kolač a kad čokoladnu tortu. Mora paziti hoće li prijateljicu pozvati u slastičarnu ili bi bolje bilo u restoran ili u neki fancy bar. Isto tako mora paziti da je koliko toliko prikladno odjevena, ali nikada na način da prijateljicu zasjeni. Ako priča kako joj je nešto pošlo za rukom, uvijek mora povući paralelu s prijateljicom tako da i nju pohvali u nekom njenom ranijem uspjehu, tako da ne bi ispalo da se previše uzdiže…

Na kraju dana shvati da je umorna od svoje “prijateljice” i zatvara se u svoj svijet. Barem ona normalna žena koja želi na kavu otići u trenirci. Ona normalna koja stvarno želi prijateljici dati do znanja da je lijepa i da ima potencijal s dva drugačija komada odjeće, tu svoju ljepotu izraziti, a ne sakriti. Ona normalna koja gleda ravno u oči, koja ti nadopunjuje rečenice, koja nema potrebu biti glavna frajerica u društvu oko koje se sve vrti i s kojom možeš prokomentirati guzu nekog frajera bez da ona odmah pomisli kako ćeš se baciti na njega, jer zna da jednostavno nisi takva. Ona koja će te zagrliti jer ti je teško i isto tako pošutjeti kad pomisli da u nešto srljaš jer zna da imaš pravo na vlastite avanture. Ona koja će glasno viknuti ako radiš nešto pogibeljno. Ona koja će prepoznati tvoje “nije mi ništa” kao znak za uzbunu i doletjeti koliko je noge nose. Ona koja te neće pospremiti u ormar i nazvati “0d brda odvaljenom”.

Ali takve su rijetke, a zapravo čuče negdje u kutku duše svake žene, koja je već toliko puta bila povrijeđena da se i sama počela ponašati kao đubre. Takva više ne mari kako se osjećaš, takva se vrati sa subotnje kave na špici, nazove Đurđicu i kaže joj kako ju je Ela zdušno popljuvala, zakuha fajt i onda se u pozadini smije. I čeka da Ela preraste u kučku a Đurđica se povuče u svoj kut i ne poviri dugo, dugo iz njega. Onaj kolega s posla u međuvremenu je zaboravio da je njegova kolegica ikad imala par nekih čudnih hlača i samo ga zanima kako ona izgleda bez njih, jer “žene ionako nisu za mudrace već za madrace”. I tako se raspadne jedno iskreno, veliko prijateljstvo.

I žene će mi zamjeriti što sam rekla da su neke među njima plitke i tašte i uskogrudne i pravocrtne i nesposobne pogledati malo lijevo i malo desno… jer sam to napisala kao žena. Da su to napisali Lovro ili Marin ili kolega s posla, bilo bi sasvim u redu.

Muškarci su uvijek u pravu, zar ne “Ela”?

M.K.

Komentari

Neki baner