Život

Samo jedna mama…

Draga kćeri…

Znam da si sad u godinama kada ti je teško, želim ti neke stvari objasniti kroz razgovor, ali nije moguće da razgovaramo oči u oči pa sam ti odlučila napisati pismo. Znam da me nećeš shvatiti ozbiljno, ali duboko u srcu znaš da ti želim sve najbolje. Reći ćeš: “Mama ti si totalno prolupala“ i okrenuti se kao da ne postojim, i zalupiti vratima svom snagom. A ja neću znati gdje sam pogriješila, jer nećeš htjeti razgovarati, a ja samo želim da znaš da sam tu. Uvijek za tebe.

note-pad-1215424_960_720

Udaljile smo se, osjećam, ali ne znam kada. Kada si mi prestala govoriti svoje tajne, svoje strahove? Još se sjetim onih dana kada si me znala zagrliti tako snažno da sam skoro ostala bez daha, samo zato jer si se bojala mraka. Bila si nježno i uplašeno dijete. Osjećala sam da me trebaš 24 sata na dan. A sada, draga moja, ti si odrasla žena. Želiš slobodu, na koju naravno imaš pravo. Ali ne želim da misliš da sam protiv tebe. Nisam i nikada neću biti. Prije bih pojela onaj nejestivi kolač tete Zrinke nego tebi okrenula leđa.

Znam da se slažeš s ocem i misliš da je u pravu, jer te previše ispitujem. Ali to je samo briga. Takve smo mi majke, nekada znamo pretjerati. Želim samo da si sretna i sigurna. Ispunjena. Da me barem malo pokušaš shvatiti, jer ja shvaćam tebe. Ooo da, shvaćam te, i to jako dobro. I ja sam bila u tvojim godinama, nerazumljiva sebi i drugima. Prolazila sam sve baš kao i ti. Živjela sa strahom znajući da odlazim u strani svijet. Tvrdoglava i uvjerena da sam ja najpametnija. Uvijek sam radila sve obratno od onoga što je bilo ispravno. Sviđali su mi se rockeri i ludo sam se znala zaljubiti. Zamisli. Ali pstt.. ( nemoj reći tati). Ali znaš, velika je razlika u tome što ja nisam imala majku, nisam imala nikoga da me usmjerava i podupire. Da me grli i voli. I to boli.

Zato želim da ti imaš sve. Želim da znaš da imaš mene. Nisi sama. Ne želim da imaš onaj osjećaj samoće, koji sam imala ja. Želim da shvatiš da život nije lak. Veoma je težak i pun sranja. Ljudi će ti željeti više suza nego smijeha. No, moraš znati da uvijek imaš sigurnu luku u koju možeš uploviti. Imaš mene, svoj dom. Svoj mir. Rame za plakanje i utjehu. Savjet. Krilo te moje uvijek čeka. Sada si žena, jednoga dana ćeš biti supruga i majka. Želim da znaš da se nosiš sa poteškoćama koje ti donese život, i da znaš u lijepim stvarima uživati. A prije svega da voliš sebe. Nikada ne daj da te netko iskorištava. Nemoj da ti odjeća i šminka budu glavne stvari u životu. Puno više si od toga. Damu ne čine šminka, i krpice, nego ljepota iznutra, njezino ponašanje i stav, njezin način izražavanja.

Nemoj se zaljubljivati u njegov izgled, auto i novac, niti trčati za tim.. U muškarcima traži dobrotu, u očima poštenje. Pravi je onaj kojem oči sjaje na sam spomen tvoga imena. Na ništa manje ne pristani, uvijek budi spremna pomoći, čak i one koji to ne zaslužuju, jer negdje gore iza neba, iza oblaka, nagrada za tebe je spremna. Negdje je tvoja sreća. Nikada ne odustaj od sebe i snova. Bori se. Mene jednoga dana neće bitu tu, neću te moći zaštititi i zato ti neću lagati, šareni svijet ne postoji, ništa nije sjajno, svijet i ljudi znaju biti grubi. To je činjenica koju moraš prihvatiti.

mom-1112701_960_720Možda sada ne razumiješ, mila moja, ali jednoga dana kada dođu 30-te, i budeš shvatila, i bude ti teško, znat ćeš da nisam ništa loše mislila. Željela sam samo da mi vjeruješ. Ja sam tvoja prijateljica, tvoja desna ruka. Tvoja sjena. I kada nisam kraj tebe, ja uvijek sam tu.

I da ne duljim više, draga moja. Ali toliko toga bih ti još rekla, napisala…Tako je malo vremena a toliko puno želja. Neizgovorenih riječi. Kada pročitaš ovo pismo, molim te, da gledaš na svijet drugim očima, svijet nije crno bijeli. Ali nije ni potpuno šaren. Znam da i kada ćeš stajati ispred mene neću ti moći to tako obajsniti kao u pismu. Jedini način da doprem do svoje tvrdoglavice. Da ti predočim kako stoje stvari. Da ti stvorim sliku. Ali opet, život je onakav kakav ga sama stvoriš. Sama donosiš svoje odluke. Kada osjetiš da si sama, kada te tuga baci na koljena, uzmi ove komade papira i pročitaj. Ustani i sjeti se moga lica. Mojih riječi. Savjeta.

P.S: “Nemoj jako lupati vratima, jer zbilja će jednom pasti. I pročitaj pismo, a ne da ga baciš kao onu majicu jučer. I znaš onaj tvoj Marko ili kako već, onaj znaš bivši, za kojega sam slučajno saznala, te ne zaslužuje. … I da skoro sam zaboravila večera je u pećnici.

Mama

Komentari

Neki baner