Život

Poslovna večera…

Dvadeset i prvi vijek. Vijek u kojem većina nas mladih žena koje provedemo godine i godine obrazujući se i sanjajući da postanemo one super fancy, poslovne žene koje imaju onaj savršeni sexy poslovni look i koje su jako dobre u svom poslu. Te suknje na pola koljena, svilene bluzice i naravno, sve to upotpunjeno parom visokih štikli, natural make-upom, ponekim komadom diskretnog nakita i kojom kapljicom parfema nam se čine toliko privlačnim. Da se ne lažemo, dobar poslovni outfit nam daje dodatno samopouzdanje jer koliko god mi bile pametne i elokventne, jednostavno se bolje osjećamo u svojoj koži kada nam se sviđa kako izgledamo, u kojoj god branši radile.

office-620822_960_720

I tako uspijemo u tome, svojim talentom, upornošću, učenjem i zalaganjem, uspijemo postati dio tog svijeta gdje smo zamislile da budemo. Nabavimo takvu garderobu i onda započinje pakao. Tada shvaćamo da smo se našle u svijetu muškaraca. Ali ne običnih muškaraca, već onih koji često imaju mnogo više godina od nas samih, porodicu i vjerojatno su na nekoj visokoj poziciji u firmi za koju radimo ili još češće, oni rade u firmama s kojima tvoja surađuje ili su vlasnici istih. To je profil muškarca koji sve poslove završava van ureda, po mogućnosti u nekom restoranu uz neki dobar ručak ili večeru i pokoju čašicu ljutog pića. I uživaju u svom poslu.

Jedan takav te pozove na ranu poslovnu večeru i ti onako sva skeptična znaš da moraš ići iako bi ti to radije završila sutra ujutro u nekoj sali za sastanke, ali dobro, šta se može, popraviš poslije posla ruž i ideš na tu večeru u 6 sati. Ulaziš u restoran, polagano prilaziš stolu i vidiš kako te on lagano skida pogledom. Progutaš knedlu, smiriš živce i izignorišeš, ali odlučiš izvući najbolje iz svega. Dok mu pružaš ruku već znaš da će ju zadržati u svojoj više nego što je potrebno i u tim momentima njegova burma ti prži prste. Želudac ti se lagano penje u grlo, ali OK, izdržat ćeš ti to. Sjedaš, počinjete neobaveznu diskusiju. Lagano pokušavaš okrenuti temu na vaš ugovor, ali ne, on to ignorira. On bi da zna da li si udata jer ne vidi burmu na tvojoj ruci kao ni zaručnički prsten.

Popustiš i nakon 15 minuta opet počneš, zainteresiraš ga ali se idalje ponaša kao da je tvoje samo da tu sjediš i da budeš lijepa, kao neka orhideja na stolu, a njegovo je da te nagovori da provedeš noć s njim, usprkos tome što on ima suprugu i troje djece kući. Nastaviš se boriti i nakon sat vremena uspiješ da on napokon počne pričati o prokletom ugovoru i da te taj idiot od direktora zaista želi saslušati jer imaš nešto pametno za reći, od čega će obje firme imati benefit. I onda shvatiš da on opet napola sluša ali idalje te odmjerava i zamišlja golu dok ti zamišljaš da se cijeli restoran ruši na njega i zakopava ga dva metra ispod zemlje.

U tim trenucima te ne prolazi nimalo pozitivna jeza. Ti već znaš da tom večerom nisi uspjela ništa konkretno uraditi, ali se nadaš da te bar shvatio ozbiljno i to je cool. A pritom si uspjela izgraditi s njim neki odnos koji nije samo poslovni, jer si morala pružiti neke informacije o sebi, onako kroz neobaveznu priču. Uspjela si i saznati korisne informacije i doći na pola puta s pričom o ugovoru. Diskretno stavljaš do znanja da trebaš krenuti i ustajete, on plaća i krećete se prema izlazu dok on galantno stavlja ruku oko tvog struka. Tada mu želiš zavrnuti tu ruku i polomiti svaku kost u njoj, ali zadržavaš blagi osmijeh na licu i izmičeš se.

Predlaže da te odvuče gdje trebaš, odbijaš, ali ne, on insistira i napominje kako se sjetio još nekih sitnica vezanih za ugovor. Ulaziš u auto proklinjući samu sebe, a on predlaže da odete negdje na piće. Sada već kategorično odbijaš uz izgovore da imaš pripremiti sastanak, prezentaciju i ‘ko zna šta još za ujutro. Auto se zaustavi ispred zgrade, on galantno izlazi da ti otvori vrata, pruža ti ruku i privlači te k sebi, a ti onako unezvijerena, se odmičeš i zahvaljuješ mu se. On predlaže idući utorak za nastavak pregovora u drugom restoranu i navodi kako nema vremena u toku danu za to. Ti pristaješ jer šta god drugo da uradiš, uništit ćeš dalji tok posla, naljutit ćeš šefa, možda dobiti i otkaz jer će oni pronaći drugu konzultantsku firmu. A jedina stvar koju ti želiš je da svima dokažeš da nije samo da dobro izgledaš, nego si dovoljno pametna i elokventna da dobiješ taj glupi ugovor za firmu i da napreduješ.

A ono što je najtužnije u svemu ovome je što u tom trenutku shvatiš da kada bi raširila noge tom kretenu, ugovor bi bio potpisan pod svim vašim uvjetima i svi bili ponosni na tebe. Tada bi se najradije sakrila u mišju rupu i već razmišljaš da prepustiš kolegi s posla sve ili da idući put dođeš u jutenoj vreći kako on ne bi spustio pogled ni na jednu oblinu tvog tijela. Ipak, u tebi proradi sav inat ovog svijeta i odlučiš da ćeš idućeg utorka još bolje izgledati i natjerati ga da potpiše ugovor, nasmiješit ćeš mu se, možda i pomalo koketno, ali ćeš mu dati do znanja da te nikad neće imati, pa kad bi sve firme na svijetu propale! I vjeruj mi, uspjet ćeš u tome.

Managerica

Komentari

Neki baner