Život

Depresija, stanje ili bolest?

Nisam kompetentna da o njoj govorim s medicinskog stajališta, ali s obzirom na to da je sve više ljudi postalo njezinim zarobljenikom, ipak mogu na tu temu reći nekoliko riječi. Nažalost, ako se okrenete mal o oko sebe primijetit ćete da je sve više ljudi upalo u crnu zonu depresije. Možda se to desilo baš i vama. Danas su ljudi udaljeniji jedni od drugih više nego ikada prije. Nemaju više vremena jedni za druge, illi im se ne da, otuđili se jednostavno. A zaboravljaju ono vrlo bitno, da je vaš prijatelj vama najbolji psihijatar. Dakle, ako s nikim ne pričate o svojim problemima sve zakopavate duboko u sebi i onda pucate po šavovima, eksplodirate ili padate u depresiju. Dosta je da vam se počnu nizati problemi jedan za drugim, vi ne nalazite rješenja i tonete u beznađe. Beznađe zvano depresija.

woman

Neki depresiju ne shvaćaju ozbiljno. Misle, ma to je samo netko malo u bedu, za koji dan će biti bolje volje. Hah, kad bi to bilo tako , nitko sretniji. Nažalost, to ipak nije „samo“ stvar lošeg raspoloženja. Teški životni trenuci poput gubitka posla, roditelja, bračnog druga, prijatelja, razočarenja u ljubavi vrlo lako mogu poljuljati vašu stabilnost. I odvesti vas u teški mrak. Tuga i očaj su najčešći prijatelj vašeg lica. Ali to je samo početak. Rapidno mršavite, ne sjetite se jesti, a uostalom, ako bolje pogledate ni ne želite jesti. Niste gladni, ne možete na silu ni žlicu juhe pojesti. Izgled vam je zadnja stvar na što pomislite. Zapustili ste se skroz. Ne uređujete se, ne šminkate se, frizura je davno zaboravljena stvar. Izgledate kao avet. Što se oblačenja tiče, non stop ste u jednom te istom ,nemate volje za prebiranje po ormaru. Nevažno vam je što vam vaši prijatelji, kolege, daju do znanja da nikada niste lošije izgledali. Ništa vam više u životu nije važno. Kuća izgleda kao da je pala bomba. Ni to vas nije briga. Vani je lijep dan, vi to ne vidite. Ne želite vidjeti.

Kad čujete smijeh drugih doslovno vam pozli. Iritira vas. To je zadnje što želite u svojoj blizini. Veselu i nasmijanu osobu. Ono za čim zaista čeznete je da se pokrijete u mraku svoje sobe i piljite u jednu točku, u tišini u samoći. I najrađe bi samo spavali. Samo da zaspite da više ništa ne boli, da ništa ne osjećate. Tu tupost. S vremenom prestanete ići i na posao. Jer,jednostavno se ne možete dići iz kreveta. Nemate snage, želje, nemate ništa. I cijeli dan i cijelu noć tako ležite, bezizražajno, tupo, ponekad sa suzama, boli. I tonete, sve dublje i dublje. Obitelj i prijatelji vas uporno pokušavaju dignuti tako da vas na silu žele dobiti van iz kuće, u prirodu, na silu vas tjeraju da se smijete, da izađete na kavu, da se na silu veselite. A vama nije do ničega i ljutite se na njih jer vas maltretiraju. Najgore je kad vam kažu – Hajde daj razveseli se, nasmij se , moraš biti vesela. Ne, ne moraš biti vesela ako ti se u tom trenu ne veseli. To je kao da osobi koja ima problema s anoreksijom kažeš da mora jesti. A ona to ne može.

Tu je zaista ključan razgovor sa psihijatrom koji vam može pomoći da se dignete sa samoga dna, ali i pomoć vaših prijatelja, obitelji. Netko na koga se možete osloniti i tko je za vas uvijek tu. Tko sjedi s vama i u tišini. Drži te za ruku i šuti s tobom. Ne forsira da se smiješ ako ti se ne smije. U depresiji je važno znati da nisi sam i da ima pomoći. Itekako ima pomoći. Nemojte se bojati potražiti je. Ili se povjeriti najbližem prijatelju. To zlata vrijedi. Za svaki problem postoji rješenje, za svaki. Vi ga možda sada ne vidite, ali vjerujte mi , postoji. Samo prihvatite pruženu ruku, čvrsto se za nju uhvatite i neka vas ona polako izvlači sa samoga dna.

I kada vam je najgore, i kada vam se život doslovno raspada, znajte da se to samo kockice slažu na svoje mjesto. Ne bojte se, niste sami. Oko vas su vaši najdraži anđeli koji vas čuvaju, vaši prijatelji.

Vlasta Janton

Komentari

Neki baner