Razmišljanja

Nastavak rasprave “Legalizacija prostitucije na naš način”…

Dugo sam razmišljala da li da se priključim raspravi na ovu temu i kako uopće izraziti svoj stav, budući da mi je interesantniji jedan sasvim drugi aspekt ove teme.  Ipak se odvažih izreći svoje mišljenje i poslati kolegici Viki.

Prije svega, njoj i Davoru bih odala priznanje za divan i zanimljiv početak rasprave o ženama i muškarcima koji predaju svoje tijelo očekujući novac ili nešto drugo za uzvrat. Čak se i slažem sa mnogim aspektima iz ove rasprave, posebno kada pričamo o dječijoj i prisilnoj prostituciji. Za ljude koji kumuju takvoj vrsti iskorištavanja djece i mladih ljudi treba da postoji specijalan krug pakla ili da jednostavno troglavom Luciferu, koji je izdao Boga, u devetom krugu Danteovog Pakla dodamo još jednu glavu i tu smjestimo te zle osobe, odmah pored Jude, Kasia i Bruta. Ili neka jednostavno gore u vatri poput ove ispod koju vidite na slici.

inferno

Ali ja se ne bih bavila s tim da li prostituciju treba legalizovati ili ne, jer to će se desiti ako jedna država odluči da joj je to potrebno u cilju nekog diplomatskog odnosa ili poboljšanja sistema za poštivanje Europske konvencije o ljudskim pravima i neće je zanimati šta mi mislimo. Ja bih se zapitala šta ćemo sa odraslim, razumnim, zrelim ženama i muškarcima koji svojom voljom, bez finansijske potrebe odluče da se time bave? Osobama kojima je to zabava? Ili sa onima koji se slučajno zateknu u takvoj situaciji da im neko plati i imaju samo tu jednu “mušteriju” neko vrijeme i onda odluče pokušati sa drugima, čisto iz znatiželje? Kako njih da osudimo? U koji krug pakla da ih stavimo? Možda u drugi sa onim što Dante zove “grešni ljubavnici”?

Sve je njih lako osuditi jer mi, odrasli, razumni ljudi koji vole, koji su voljeni i koji više cijene ono što je od vajkada nazvano “vođenjem ljubavi”, ne bismo nikada uradili.

Naglas ćemo prokomentarisati “Kako to oni mogu?!”. Oni nelicemjerni će se zapitati da li bi oni to ikada mogli i kako bi se tad osjećali.

Pitam se da li možemo biti dovoljno “odrasli” da se zapitamo kakvi su njihovi osjećaji i šta je to bilo u njima da su se odlučili na taj korak? Šta se to desilo kada su odlučili prihvatiti materijalno dobro u zamjenu za pruženi sexualni užitak, uskrativši sebi isti? Možda je ta prostitutka o kojoj pričamo bila psihički preslaba da bi se oduprla tome. Možda je njen ego nahranjen činjenicom da ju žele mnogi muškarci i da su čak spremni dati novac da bi imali baš nju. Možda se tada osjeća voljenom i taj novac joj u materijalnom smislu ne znači ništa. Možda ga poklanja u dobrotvorne svrhe. Možda je taj žigolo imao djevojku i stabilnu vezu, ali se desio neki okidač da je jednostavno, nakon raskida s njom, spavao sa nekim ženama koje su mu platile a da on to nije ni očekivao. I onda, nakon početnog šoka je shvatio da mu to ne smeta, pa je nastavio to raditi kao mlad muškarac sa izvrsnom potencijom.

Možda oni uživaju u tome?

Da li ćemo biti hrabri i zapitati se kakve to posljedice ostavlja na tu prostitutku i tog žigola? Sa kakvim stvarima će se oni susresti, a da toga nisu svjesni jer su tipovi ljudi koji jednostavno uživaju u trenutku i ne znaju predvidjeti budućnost? Viktorija je pitala Davora da li bi mogao oženiti prostitutku i on je, naravno odgovorio negativno.

A ja ću pitati da li mislite da se tim ljudima lako zaljubiti? Ili još bolje, da li im je lako ostati u vezi ako se zaljube? Da li biste mogli biti prijatelji tim ljudima i biti uz njih, pomoći im kada padaju u depresije jer se ne mogu kontrolirati, jer su izgubili moć da se vežu za jednu osobu? Ili biste im onako mudro odgovorili “Sam pao, sam se ubio!”?

Zapitajte se, molim vas, da li biste se mogli zaljubiti u toliko oštećenu osobu koja je opet iznimno dobra i koja nikome nije učinila nikakvo zlo osim samome sebi.

U ovoj situaciji, ja bih prije iskoristila Marquezovu misao iz Sjećanja na moje tužne kurve kada kaže da je sex utjeha onda kada nemaš ljubav. Možda bismo im trebali pružiti ljubav?

Managerica

Komentari

Neki baner