Život

Independent women…

Ima dana kad je bolje ne ustajati iz kreveta, ali ima i onih drugih. Zbog tih drugih se zezneš, pa ustaneš, a kad si već ustala onda uhvati dan punim srcem i nađi razlog da sreću. Nije teško, samo ako odlučiš pokušati i ako si vrlo ustrajna u tome. Ako već hodaš i dišeš – svakako živiš, pa zar nije onda ljepše živjeti sretna? Sreća je stvar izbora i uvijek možeš izabrati da namigneš sebi pred ogledalom, da se nasmiješ djedu što sjedi dokono ispred kuće, da malo pojačaš muziku ili da se nasmiješ strancu u prolazu….. i da, nemoj zaboraviti da se smiješ kad pričaš telefonom. Osoba s druge strane žice će osjetiti da si sretna, ma kako ozbiljan razgovor vodili.

house
A ja?! Ja sam već odavno naučila tražiti nešto dobro oko sebe, jer su mi dosadile smrknute face, tužne vijesti i ljudi koji se boje smijeha i sreće. U nekom trenutku svog života, jednostavno sam odlučila da je vrijeme da podvučem crtu i da se veselim svemu lijepom što vidim oko sebe. Izabrala sam gledati na svijet iz drugog kuta, vidjeti da sunce sja, da cvijeće ima prekrasne latice, da ljudi imaju tople oči, da djeca s razlogom vole slatkiše, da mogu nasmijati i one koji pod svaku cijenu žele biti ozbiljni, da znam izaći na kraj s onima koji misle da nam je životna misija da smo frustrirani, nezadovoljni i bezvoljni. Shvatila sam da u svakoj lošoj situaciji mogu izdvojiti nešto dobro, u svakom događaju mogu izabrati da stvari gledam iz vedrijeg kuta i u svakom trenutku mogu odlučiti kako ću se odrediti prema onome što me okružuje.

Biram izgledati vedro i nasmijano, a i tako se osjećati. Vjerojatno se zbog toga rijetko ljutim i teško razočaram. Izvježbana sam da ne očekujem ništa, da se ne nadam previše i da mi ne treba puno da bih bila sretna. Međutim, nije uvijek bilo tako. Nekad prije, puno sam plakala, često bila tužna, lako me je bilo povrijediti i nije trebalo puno da mi se sruši svijet. Danas sam tvrđi orah! Uzdam se u sebe i svojih deset prstiju, nešto malo računam na vlastitu inteligenciju i zrno sreće koje nam je ipak na kraju svima potrebno. Volim raditi i volim trošiti. Uživanje mi nije strano i rado si priuštim stvari koje me vesele. Moj muž je uvijek tu da mi ispuni neke od mojih želja, međutim volim svoje račune plaćati novcem koji sam sama zaradila. Odjeću, kozmetiku, knjige, lijepe prekrivače, pletene košarice, posuđe, mirišljave svjećice….sve one sitnice koje me vesele, kupujem kad imam love i kad mi se ćefne. Osjećam se lijepo kad znam da mogu platiti ono što poželim kupiti. Financijska neovisnost mi je uvijek bila vrlo bitna, jer mi daje komociju da se ne moram nekome ulagivati da bih kupila djeci kilu voća, da ne moram birati riječi kad trebam prašak s kojim peremo zajednički veš i ne moram slušati pitanja poput: – Jesi sigurna da nam to baš sad treba? Misliš da nam je to neophodno? Možemo to neki drugi put kupiti?

Naime, često se dogodi da i ne htijući budem svjedokom situacija gdje žena pravda muškarcu namjeru da kupi tjesteninu koja je 2 kn skuplje od ostalih ili da se opravdava što im je dijete izraslo pa treba novu odjeću. Baš to vezano uz djecu i njihove potrebe, to me najlakše izbaci iz takta. Dijete je zajedničko i raste jer ga hranimo. Jednostavno je, zar ne? Posebno me ispizdi kad vidim kako žena, držeći u ruci neke hlačice od 50-tak kuna moli, opravdava se i uvjerava seljačinu pored sebe da je njihovo dijete izraslo. Apsurdna situacija ide dalje kad ju čujem kako šapće: – Ne znam zašto tako brzo raste? Pritom je crvena u licu, s očitim izrazom poniženosti i s ubitim samopouzdanjem. Još mi brže skoči tlak kad vidim da spomenuta seljačina dobro zna gdje se kupuje skupa muška odjeća. Jednako je neugodna situacija kad gospođa drži u ruci higijenske uloške, a seronja ispituje ispod glasa: – Ne možeš naći neke jeftinije??

Nisam se nikad sama našla u nekoj sličnoj situaciji, ali ovakve prilike u trgovini, u kojima budem neprimjetni promatrač, pomažu mi da izdržim na poslu sve naporne i teške dane, sve zamorne ljude i sve frustrirajuće situacije. To su prilike u kojima znam da nikad i nikome neću dozvoliti da me drži u šaci s lovom, niti da me natjera da se opravdavam što mi djeca brzo rastu ili što trebam nužne higijenske potrepštine. Ne želim se nikad dovesti u situaciju da budem ponižena ili omalovažavana zato što ne zarađujem. Jednako nikad ne bih mogla, a niti željela imati pored sebe nekulturnog seronju s kojim bi dijelila život, a koji bi me financijski ucjenjivao ili ograničavao. Moje osobne potrebe su vrlo skromne i uvijek u skladu s financijskim mogućnostima, no svejedno su moje i želim sama za njih zaraditi dok got sam zdrava i radno sposobna.

S druge strane, neprihvatljivo je očekivati da će netko koga voliš raditi od jutra do mraka da bi tebi ispunjavao želje i hirove, dok se ti doma prenemažeš. Licemjerno je noću šaputati nježne ljubavne riječi čovjeku kojeg kao voliš, a u jutro se praviti da je tvoje izležavanje do podne, najispravnija stvar na svijetu. Ako želiš raditi uvijek ćeš naći posao. Ako želiš biti korisna, a ne možeš ići negdje zaraditi plaću – ima tisuću načina kako možeš pažljivo i ekonomično trošiti obiteljski novac i pritom ga svojim radom i maštovitošću oplemeniti. Na žalost, sve češće srećem izgubljene i lijene ljude koji imaju tisuće razloga zašto ne rade, zašto nemaju novaca, zašto su nesretni ili zašto baš njima ništa ne ide po planu. To je ona sorta koje spretno manipulira i krade bogu dane.

To je sorta koja se nikada neće promijeniti i koja nikad neće zaraditi kruh koji jede. To su oni kojima je vječito cijeli svijet kriv za sve njihove probleme. To su oni koji sjede doma i smrde od lijenosti i uglavnom su vrlo rječiti, prilično inteligentni i nadasve glasni kad se treba žaliti. Kad s njima potegneš priču o poslu, uglavnom su elokventni i vrlo decidirani oko toga kakav posao žele i očekuju i uglavnom ti je odmah jasno da ga nikad neće naći. Uz to, gotovo uvijek računaju na savjest i lojalnost svog bračnog druga i na činjenicu da je dovoljno suosjećajan da ih neće zbog njihove lijenosti, u nekom trenutku nabiti nogom u tur. Ti isti imaju nevjerojatan talenat da ti, nakon što si provela na poslu dvije trećine dana, objasne da si glupa jer se daš izrabljivati.

Lako i bahato lociraju tvoje probleme koji su nastali jer previše radiš i sasvim precizno te ispljuju jer odlaziš iz kuće, umjesto da njeguješ svoj ten i mladolik izgled, a sve pod krinkom brige za obitelj. Odlično artikuliraju sva područja života i imaju precizan stav ama baš o svemu.

Pa, moja današnja poruka takvima je: Jebite se, drugovi i drugarice! Svijet tamo vani je i šaren i lijep. Ponekad u njemu grmi ili pada kiša, ali mnogo češće je toplo i sunčano. Ponekad te zaslijepi šarenilo, ali sivilo je mnogo štetnije za oči. Najljepše od svega je namignuti sama sebi i krenuti u nove pustolovine, svakog jutra iznova.

Viktorija Herak

Komentari

Neki baner