Život

Rođendani…

Gosti ispraćeni, kuhinja sređena. Ponoć i proslava rođendana uveliko prošli. Napokon u polumraku, u pidžami sjedim sa posljednjom čašom vina za večeras i cigaretom sumirajući utiske.

Rođendan mi nikad duže nije trajao. Počeo je u ponoć dok sam bila u nekoj vukojebini na putu u svoj grad, a završio se nakon 24 sata ispunjen smijehom i najdražim mi ljudima. Gledam u hrpu poklona i svaki je lijep, svaki jednako drag. Svaki jednako mami osmijeh jer svaki ima značenje. Oni koje me vole znaju da uživam u čestitkama ili razglednicama koje kačim na zid i svi mi to uvijek donose. Ja bih se potpisala da ljudi ako već žele nešto da mi poklone, neka kupuju čestitke i razglednice.

hb

Ono što je zanimljivo je da inače ne volim svoje rođendane. Bar nisam prije. Uvijek bi postojalo nešto što što ih uništi. Uvijek bi se našla osoba ili događaj koji to sve pokvari. Onaj slavni, osamnaesti sam mrzila. Naravno, aktuelni dečko je zaboravio da mi je rođendan i naravno, bila je to propast svijeta. Devetnaesti nije zaboravio, ali tada se moj svijet rušio zbog, po prvi put, slomljenog srca. Na ovih nekoliko poslije ne želim da mislim jer ta mi se sjećanja i ne sviđaju previše. Uvijek je tu bila organizacija te “must be” proslave s prijateljima koja bi bila pokvarena nečim.

Posljednja tri rođendana pamtim kao lijepa. Valjda sam tada zapravo odrasla i shvatila da je organizovanje te proslave samo povod da skupiš ljude koje voliš na jednom mjestu i da se zabavljate. Hrana, piće, razlike u godinama zvanica, sve je to to nebitno. Šta više, može biti jako zabavno.

I ovaj rođendan je bio jako lijep. Na proslavi je bilo dvadesetak najdražih mi ljudi. Neki koji su mi jednako bitni i dragi su jako nedostajali jer su ih hiljade kilometara udaljenosti spriječili da dođu, ali smo razmijenjivali slike i poruke sve vrijeme. Neki su se čak snimali dok su mi pjevali i nazdravljali u moje ime. S nekima sam proslavila i prije, jer nisu mogli biti prisutni večeras.

Uglavnom, svi bitni ljudi su bili tu na neki način, bar putem tefona. Bili su tu i oni nebitni koji su prije zaboravljali, ali eto, ovaj put nisu i odmah ujutru su se oglasili. I to mi je bilo slatko i nasmijalo me. S druge strane, neke porukice su me iznenadile. U jednoj je bilo napisano “Budi mi danas najsretnija” i pored topline koja je isijavala iz nje, obradovala me jer je došla od osobe od koje sam najmanje očekivala zbog toga što nije mogla znati kad mi je rođendan. Znam da joj je bilo napomenuto, ali nema veze, idalje je preslatko. Sutra će me nasmijati kada se jave neke osobe koje su jučer evenualno zaboravile i ne ljutim se zbog toga, i meni se to desi često.

Rezime cijelog dana je da sam još jednom shvatila koliko sam blagoslovljena porodicom i prijateljima koji, gdje god da su, uvijek pronađu način da budu uz mene kao i ja uz njih.

Na koncu svega, shvatila sam da sam posljednjih godina zavoljela svoje rođendane. Zavoljela sam to okupljanje voljenih mi ljudi na jednom mjestu. Zanimljiv je to spoj porodice, prijatelja koje sam stekla u različitim periodima života, teenagera i onih najmlađih. Zavoljela sam poruke koje dobijem od ljudi koji su mi daleko, a ima ih mnogo. Zavoljela sam i one poruke koje nisu stigle jer me više ne rastuže. Sve je to paleta divnih ljudi i događaja koji me čine sretnom.

Amazonka

P.S. Dvjema najdražim ženskim osobama hvala na predorganizaciji i pripremi svega jer sam ja cijeli dan trčala negdje 🙂 <3

 

Komentari

Neki baner