Advertisement

Život

Nešto za zauvijek…

Ponekad me iznenadi ljudska toplina, ponekad grubost. Voljela bih da mogu proniknuti u um nekih ljudi, ali ne mogu. Oni su trajna zagonetka, moćna i sveprisutna. Kao vitica se uspinju linijom mog života. Na nekim mjestima pomažu mi da rastem na nekima su kao omča koja se usijeca u meso.

guess-attic-837156_960_720

Svatko od nas je neke ljude u svoj život dobio rođenjem, neke smo si posvojili putem, neki su nam nametnuti. Ni ovi prvi, ni ovi drugi nisu često izvor oduševljenja, ali se prilagodimo. I mi njima i oni nama. Problem nastaje kada se samo mi prilagođavamo. Tu se presijecaju vitice, jer rane postaju preduboke. Ponekad čak i smrtonosne. Pa nakon upale u strahu od otrovanja krvi, kidamo sami sebi dijelove duše. Sve je bolje od konstantnih lomova, iz dana u dan.

Što je s onima koje smo si posvojili? Nisu ni oni uvijek radost, oni su siva zona u kojoj znamo da možemo doživjeti sve, ali isto tako uvijek pronađemo kompromis. I oni postanu konstanta. Neki nam budu doživotni partneri, neki najbolji prijatelji, neki rame za plakanje, a poneki budu lijek.

Zbog njih se isplati otrpjeti bol. Zbog njih puštamo vitice da se penju linijom našeg života. Zbog njih dajemo sve, pa i vlastiti život ako je potrebno. Ne žalimo, ne dvoumimo se. U svakoj situaciji reagiramo. I oni reagiraju kada je nama to potrebno.

Takvih ljudi u životu nemamo mnogo, ali zbog njihovih osmjeha isplati se progurati dan, ma kako težak bio. Zbog njih se vraćamo kući, spremamo večeru, organiziramo druženja… ljubimo ih do kasno u noć ili im mijenjamo pelene. Oni postaju naša linija života.

Oni su nešto za zauvijek.

Amazonka

 

Komentari