Razmišljanja

Prijateljstvo ili ljubav? Šta odabrati prvo…

Žena može postati prijateljica muškarcu samo ovim redom: prvo poznanica, zatim ljubavnica, pa tek onda prijateljica.
Anton Pavlovič Čehov

Ja se donekle slažem s ovim. Zašto?

Prije svega, ovdje ne pričamo o prijateljstvu nakon velike ljubavi. Istina, iz nekog druženja i boljeg upoznavanja koje nam isto donosi, može proizići velika ljubav. Ali poslije velike ljubavi nema prijateljstva, bar ne onog istinskog gdje se jedan raduje svakom uspjehu onog drugoga ili stoji iza onog drugoga u teškim trenucima. Neće, jer kada je riječ o velikim i istinskim ljubavima, osjećaji nikad ne prestaju u potpunosti. Ni s jedne strane. Ili se mrze, ili se vole, pate, zamijeraju jedno drugome nešto, šta god. Poanta je da se jako teško dolazi do onoga “Svejedno mi je”. Ako nakon kraja veze postoji “prijateljstvo” obilježeno je ili samo sexom (jer lakše je spavati s nekim s kim si već spavao) ili pretvaranjem da nam kao nije stalo, pa ćemo se, eto družiti. Ili oboje. U svakom od ova tri scenarija osjećamo, patimo i hvatamo se za ostatke ljubavi koja nam je preostala uništvajući sami sebe. Čisti mazohizam.

couple-1226181_960_720

Da se sad vratimo na slijed poznanica-ljubavnica-prijateljica iz gore pomenutog citata. Da, upoznali su se. Shvatili su da su simpatični jedno drugome, super im je u društvu onog drugoga i naravno da žele više vremena provoditi skupa. Drugim riječima, privukli su jedno drugo, na bilo koji način. Oni će kao postati pravi prijatelji odjednom? Neće. U nekom momentu, jedno od nas njih dvoje će shvatiti da bi željelo nešto više. Zakoni prirode su jaki. Kada želi jedno, 99% želi i drugo. Ako ovo drugo ne želi, tu se i prijateljstvo prekida. Ali i ovo drugo će najprije pokušati. I bit će u nekoj vezici, bilo emotivnoj ili sexualnoj, ali će pokušati. U nekom trenutku to neće ići jer “zvijezde im se nisu poklopile”. Svađe, ljutnje, inati… I ta veza puca. Ne ide. Zamjerit će jedno drugome neke stvari, vjerovatno. Ali ako su dovoljno sretni da znaju birati osobe sa dobrom dušom, znat će da su oboje krivi za kraj svoje veze i neće beskrajno okrivljivati ovo drugo. U vezi je dvoje i za kraj je potrebno dvoje. Oboje su krivi. Oboje su dobre osobe, ali nisu bili dobri jedno drugome. I bit će dobri nekoj trećoj i četvrtoj osobi.

Na kraju svake veze postoji onaj period žaljenja, za sobom, za izgubljenim vremenom, za lijepim trenucima. Prije svega za sobom kakvi smo bili na početku, veseli, sretni i zaljubljeni. Što je tugovanje kraće, ljubav je bila manja. A u tim slučajevima je kratko. Nakon tog perioda obje strane su spremne sjesti i popiti kafu skupa, bez negativnih osjećanja, ako to žele naravno. Spremni su tada priznati i svoje greške naučivši da iste ne ponove sa nekim trećim. Spremni su poželjeti svo dobro ovog svijeta ovome drugom i istinski se radovati svakom njegovom uspjehu, pa i onom ljubavnom. Ne kažem da se trebaju družiti svaki dan, ali mogu znati da negdje, s druge strane, imaju prijatelja.

Naravno, ovo sve vrijedi ako u toj vezi, kakva god da je bila, nije bilo varanja, laži, omalovažavanja i sl. Takvi ljudi nam ne trebaju ni kao poznanici više.

Ali eto, ja uistinu vjerujem da će muškarac i žena prije biti prijatelji samo ako već istraže ljubavni odnos i shvate da im isti ne funkcionira nego suprotno. Ako su odlučili da ipak ignoriraju svoja osjećanja i ostanu prijatelji, onda su možda propustili nešto jako dobro u svom životu.

Izuzetaka, naravno, uvijek ima.

Stella

Komentari

Neki baner