Život

Draga moja sestrično…

Pišem ti ovo pismo jer te ne mogu dobiti na mobitel. Zvala sam te par puta ali kao da je isključen. Zabrinula sam se za tebe, jer ipak već se dugo nismo vidjele ni čule. Svađa naših roditelja razdvojila je i nas. Njihova svađa oko imetka je nezrela. Ali glavno da bismo se mi trebale malo smiriti. Nisu mogli sjesti i mirno razriješiti problem nego ulaziti u teme koje su na kraju završile svađom i prekinutim obiteljskim odnosima. Strašno. Kao da se svađaju oko nebitne igračke koju kasnije bace u kut.

sekeKako si ti? Ima li što novo? Jesi li uspjela upisati faks i kako napreduje pisanje pjesama? Toliko toga ti želim reći. Ah.. ubija me to što se ne možemo čuti. Jer si mi uvijek bila više od sestrične. Bila si moja desna ruka, moje rame za plakanje, moja snaga za uspjeh. Niti jedna prijateljica ne može zamijeniti tebe. Jer ti si moja najbolja i nezamjenjiva prijateljica. Uvijek smo imale teme za razgovor. Svako ljeto i svaki slobodni dan bio je naš. Naše društvo, izlasci do jutra. Ali na kraju toga svega ti si uvijek bila jedina osoba kojoj mogu reći sve, za koju mogu staviti ruku u vatru da me neće izdati. Sve su to osjećaji koji se proživljavaju i nikada ne zaboravljaju. Molim te javi se, odgovori mi, dodaj me na fejs, daj mi neki znak da svađa naših roditelja nije imala utjecaja na naš odnos. Želim znati kako se osjećaš, želim biti prva osoba kojoj ćeš javiti da si se zaljubila. Želim da tražiš savjet i da zajedno nađemo rješenje za svaki problem. Mogle bi iznajmiti stan. Stan samo naš. Išle bi zajedno na faks, družile kao u srednjoj.

Pokušale bi našu obitelj opet skupiti na jednom mjestu. Natjerati ih da razmišljaju odraslo i odgovorno baš kao što oni tjeraju nas. Čovjek na greškama uči, vjerujem da bi i oni. Obitelj je jedna i jedina. Nema joj zamjene. A tako su se dobro slagali. Naši nedjeljni ručkovi i blagdani. Ne zaboravlja se to lako. Zapravo uopće se ne zaboravlja. Obitelj je svetinja. Tu nema mana, nema nesavršenosti. Kada se gradi ljubav i sreća. Mir. Vjerujem da znaju oni to, jer su nas tako odgajali samo su možda malo zaboravili. Ali vratiti ćemo ih mi opet na pravi put. Zajedno kao nekada draga moja.  Sestrice jedina.

Sigurna sam da može opet sve biti po starome… nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Zaslužujemo svi sretniji kraj. Zapravo početak… Vjerujem da me razumiješ. Javi se. Znaš gdje me možeš naći ako me trebaš. Kada budeš spremna samo dođi, čekat ću te. Trebam te kao i ti mene. Volim te, znaš sestrice moja? Svi loši dani i problemi čine se rješivi kada kraj sebe imaš nekog tko te razumije i voli. Sve je puno lakše… ustvari što da ti dalje govorim kada znaš i sama. Ajde samo se javi da porazgovaramo. Bit će lakše i tebi i meni, a budućnost koja je pred nama bit će lakše dočekana s tobom. Naše želje, snovi mogu postati stvarnost. Love you. <3

Tvoja Moni…

Komentari

Neki baner