Život

Napokon slobodan…

Sjedio je tako satima, čekao doručak i rasplet svoje sudbine. U međuvremenu se probudio i njegov „drug“ iz ćelije, podigao koljena i obuhvatio ih rukama ponovo buljeći u daljinu. Dobacio mu je „ ružno si sanjao?“ „ I tako već danima, bolje ni ne zaslužujem“ rekao je i ponovo skrenu svoj pogled u daljinu. Nije više htio da ga ispituje, nije ga ni zanimalo, ponovo se vratio sebi i dilemi, mada je htio da je odagna, kad ga u stvarnost vratila škripa otvaranja ćelija i deranja čuvara negdje na početku hodnika. Sad ga je hvatala nervoza, gotovo drhtavica od pomisli da će da sretne svoga „prijatelja“ koji će tražiti odgovor.

Zatvorska kantina bila je jako velika prostorija, popunjena drvenim stolovima i stolicama sa željeznim nogarima. Izgledali su kao oni školski, samo veći. Uvijek su iste grupe sjedile zajedno u toku obroka, i skoro uvijek za istim stolovima. Samo oni koji bi tek došli ili oni kao on, koji nisu imali prijatelja sjedili bi negdje u ćošku, šuteći i posmatrajući. Sada je tražio svog nabildanog prijatelja po kantini, pogledom je išao od stola do stola, dok su mu misli stvarale buku. Da! Ne! Da! Ne! I napokon ga je vidio, sjedio je u kutu, neprimjetan onako ogroman i gledao u njegovom pravcu. I on je upravio korak ka njemu, osjetio je krčanje crijeva i znojne dlanove. Sjeo je i nije ni čekao da ga bilo šta upita, mada je to njegov pogled upitao još kad ga je ugledao, i izgovori, onako mahinalno, ni sam ne znajući kako: „Da, šta trebam da uradim? Ne mogu više ovdje, prosto mi…“

„Ej, nemaš potrebe za opravdanjima, i drago mi je da si tako odlučio. Zadovoljan sam, a bit će i moj šef. I ne brini, još danas ćeš biti na slobodi. A posao koji trebaš odradit ćeš saznati kad za to dođe vrijeme.“

Jeo je onu zatvorsku čorbu, koja je više bila voda neko čorba, s manjkom bilo kakvog okusa sem soli, i činilo mu se da nikada nije bila ružnija. Osjećao je da ga posmatra pogled s druge strane stola, a on iz nekog razloga i srama nije mogao da podigne svoj i pogleda ga u oči, iako je znao da je on zadnja osoba koje se treba sramiti. I ispostavilo se tačnim. Taj dan u dvorištu prišao mu je čuvar govoreći da je slobodan i da pričeka samo da pokupi svoje stvari. Nikoga nije vidio, nitko mu se nije javio, a ni u zatvoru mu nisu ništa rekli. A ipak kad je njegovo tijelo osjetilo svu toplotu i svjetlost sunca osjećao se kao ponovo rođen.

country-road-706539_1920

Na trenutak je zaboravio i posao koji treba završiti, i zatvor i udarce i samo je želio da diše, hoda i uživa u slobodi. Zato je odlučio da će do kuće prošetati. Udisao je lipe, u jednom trenutku, da ulica nije bila puna zagrlio bi onaj veliki platan, da mu pokaže svu svoju ljubav i koliko je tek sad naučio da ga cijeni. A kad je došao do stana otključavao ga je u žurbi, kao da se bojao da tamo neće pronaći nešto najvažnije. Razgledao je, sve je bilo na mjestu, potražio je na polici za knjige Bojaninu sliku.

I ona je stajala na svom mjestu, pa se sjetio da je vratila ključeve. Da li je mislila na njega svo ovo vrijeme? Da li je znala gdje je? Morala je znati, neko od njegovih prijatelja sigurno joj je rekao. Zašto onda nije mogla da ga posjeti bar jednom, da pokaže da joj je stalo? Možda jesu otišli svako u svom pravcu, ali i dalje su ostala sjećanja, i dalje ih je vezao ona jedan period kad su planirali zajednički život, kuću u predgrađu, vrt, ljuljačku i nekoliko djece. Zar sve može tako u trenu da nestane, kao pustinjska prašina od prvog povjetarca?

Prišao je polici i samo prevrnuo tu sliku, da je ne gleda, uzeo telefon i dogovorio izlazak za večeras. Prijatelji su se zaista obradovali njegovoj slobodi i imali su milijun pitanja. Obećao je da će sve da im objasni večeras uz pivo na krovu. Pustio je sebi muziku, napunio kadu i ležao dugo, kad da je želio da spere sva sjećanja. Misterij izlaska mu je i dalje prolazio mislima, ali sad manjim intenzitetom. Manje ga je morila pomisao na posao, pomirio se s tim. A kad se desi vidjet će već šta će. Poželio je i izlazak s prijateljima. Napokon slobodan.

To be continued…

Ramiza Tibo

Komentari

Neki baner