Život

Neplodnost – Njen križ…

Glavna životna zadaća žene? Roditi dijete. Za to smo i stvorene, zar ne?

Nemojte misliti da sam ironična ili pak staromodna, ali Bog ili priroda, kako god želite, ženu jeste stvorila za reprodukciju. Fizički i emotivno. I to je nepobitna činjenica. Da, postoje one koje ne žele i to je njihov izbor na koji u potpunosti imaju pravo. Ali šta kada žena ipak želi dijete, ali njeno tijelo zakaže? Šta kada ona strašna osoba u bijelom mantilu koja boravi u još strašnijoj zgradi, zaključi da ona ipak ne može ostvariti svoju misiju?

1979289-img-tehotenstvi-neplodnost-potrat-nechtene-dite-bezdetnost-v4

Naravno, dug je to proces saznavanja, proces koji je obavijen mješavinom zbunjenosti, tuge, bijesa i nade. Bar na početku. Prvo će osjetiti blagu tugu i zabrinutost kada, iz mjeseca u mjesec, osjeti ono izdajničko, jednomjesečno probadanje u donjem dijelu stomaka. Pa će se zabrinuti i početi posjećivati onu veliku, hladnu zgradu kako bi joj ljudi u bijelim mantilima uradili razne pretrage i pomogli joj. Razvlačit će je na sve strane. Lijekovi ovi, lijekovi oni. Operacija jajnika ili neki drugi zahvat. Slanje u inostranstvo. Trava jedna, druga, treća. Odlazak kod baba gatara. Talismani. Molitve. Vođenje ljubavi na silu. Istraživanje o najboljim pozama. Umjetna oplodnja. One sretne će nakon nekoliko godina uspjeti. Sav bol, bijes, novac, trave, talismani, molitve i ko zna šta još, će vrijediti. I one će dobiti bar jednu, svoju bebu.

Ali postoje one koje ne uspiju. Nikada. One koje dožive trenutak da im strašni čovjek u bijelom mantilu kaže riječi koje će im promijeniti život. Koje će promijeniti nju i okrenuti njen svijet.

Žao mi je, vi ste neplodni. Vaše tijelo nije u mogućnosti zadržati plod. Razmislite o usvajanju.

Ta žena neće doživjeti onaj trenutak kad svom voljenom kaže da se na trakici vide dvije crte. Neće doživjeti suze radosnice njenih i njegovih roditelja. Neće čuti prve otkucaje srca na ultrazvuku. Neće ih ni osjetiti ispod svog srca. Neće znati kako je to 9 mjeseci nositi u sebi novi život. Ona nikada neće znati kako je donijeti to malo biće na svijet. Kakav je osjećaj kad ga prvi put uzme u ruke i kad je preplavi do tada nepoznati osjećaj. Neće gledati kako ono odrasta i mijenja se. Jednostavno, NIKADA neće osjetiti tu vrstu ljubavi.

I to je jedna od dvije najveće boli koje jedna žena može osjetiti. Druga je kada je majka i izgubi dijete u bilo kojoj životnoj dobi.

Ali pored boli koju osjeća zbog nemogućnosti da kruniše svoju ljubav sa voljenim muškarcem, u njoj postoje one dublje i teže boli o kojima ne govori nikome. Koje su samo njene i skupljaju se negdje u najdubljem i najmračnijem kutku njene duše. Ona se prvo zapita zbog čega je kažnjena. Šta je to loše i kome uradila da ju karma kazni oduzevši joj pravo da osjeti otkucaje srca ispod svoga? Samim time, ona smatra da gubi pravo na ljubav. Većina neplodnih žena smatra da muškarca kojeg voli treba osloboditi obaveze prema samoj sebi i dati mu slobodu da potraži novu ljubav koja će mu ipak podariti dijete. Koliko god one bile sretne ili ne u svojim brakovima ili vezama, svaka će pomisliti na to bar jednom, jer zašto bi on patio s njom, naravno.

Velikodušne smo, mi žene, u svojoj boli, zar ne?

S druge strane, svaka od tih žena će smatrati da je neplodnost njen najveći životni poraz. Nijedna neće pomisliti da ona sama nije za to kriva i da je to nešto na što ne može utjecati. Ali to čak nije najgore. Najgore je što neće samo ona to misliti. To će misliti i njena okolina koja će sažalijevati tu “jadnu jalovu ženu koja je ko zna kakvom taksiratu dužna” (op.a. “biti dužan taksiratu” znači privlačiti nevolje). Okolina će je gledati tugaljivo i njoj iza leđa će njene najbliže ispitivati a zašto to ona ne može zanijeti, dok oni hrabri će pitati baš nju i još joj ponuditi pokoji savjet ili svoje mišljenje, kao da je ono bitno ili relevantno.

Na sve to ona će morati ostati mirna, sabrana. Saslušati sve njih s osmijehom. Svom partneru i njihovim roditeljima će morati objasniti da neće imati potomka i unuče. Tim okolnim nebitnim ljudima također, jer zaboga, njih se to tiče!

No, koga će se ticati njene prolivene i neprolivene suze? Koga će se ticati probadanje u srcu koje će osjetiti svaki put kad vidi trudnicu, majku sa bebom u kolicima ili skupinu djece u parku ili školskom dvorištu? Koga će se ticati ubodi ljubomore kad joj sestra ili prijateljica kažu da su trudne i stid koji će osjetiti kad shvati da osjeća tu ljubomoru umjesto da bude sretna zbog njih? Koga će se ticati što će nju boljeti sve to i onda kada prestane pričati o tome jer više neće imati snage? Čak i ako usvoji dijete, to će ostati osobni poraz i bol koju će nositi do kraja života.

Koga će se ticati što je to bol koja nikada neće prestati?

 

Amazonka

Komentari

Neki baner