Život

Šopiiing…

Prekjučer je dan počeo predivno! Najbolje ikad! Kao i svako jutro stojim sat vremena pred ormarom i slažem šta da obučem. Pa onda sve iz ormara izbacim van, pa onda vratim u ormar i ponovim postupak još jedno tri puta. I onda slijedi ona žalosna konstatacija da nemam šta za obući. Pa onda slijedi sljedeća koja od običnog dana napravi najbolji dan ikaad. Sjela je plaća! I kada se to zbroji rezultat je očit! Vrijeme je za šopiiing!

soping

Slijede pripreme, gledanje što mi treba a što ne, zatim zaključak da mi naravno, sve treba. Dolazim u centar spremna potrošit sve što imam, a i ono što nemam. Dolazim a nemam pojma od kud da počnem. I naravno, počinjem od početka – sjedam na kavu. Jedna kavica čisto da se smirim i opustim, jer ipak me čeka cijeli dan šopingiranja. Nakon kave kreće prvo razgledavanje po izlozima, čisto da vidim što se nudi, nakon čega slijedi prava stvar. I tako idem iz trgovine u trgovinu i shvaćam da u svakoj postoji jedan te isti problem. Nema broja! NEMA! Pri tom, naravno, mislim na veće brojeve. A i tamo gdje ima ili su to vreće i plahte a ne odjeća, ili je to odjeća za starije gospođe.

Mislim si da je takva situacija samo u prvih par trgovina, sigurno negdje ima samo trebam malo bolje pogledati. Ali džaba, osim vreća nema izbora. Zara, Mango, H&M i ostalih milijardu trgovina. Da se baš nitko nije sjetio da smo i mi debeli nečija djeca, da i mi moramo nešto obuć… možda je ovo prilika da ih podsjetim da i mi postojimo i da tu mogu isto zaraditi lovu? Pri tome ne mislim na vreće.

Jer to jedino deblja ekipa i može naći. Kako čujem po pričama, nama osim vreća ništa drugo ni ne stoji. Da se razumijemo, ne mislim ja sad nosit minjake, hot pants i slično (a kad bolje razmislim zašto i ne, kome smeta nek’ ne gleda). Tražim samo normalnu odjeću koja nije crna vreća za smeće koja košta kao suho zlato. Tražim previše? Očito da! Zašto? Nemam pojma.

Ne razumijem zašto gospoda dizajneri žive u uvjerenju da debelim ljudima stoje samo široke plahte, najčešće crne. Što šire to bolje. K’o da nisam već dovoljno široka, još svoju pojavu upotpunim tim šatorskim krilima i trokrilni ormar je mala beba za mene.

Draga gospodo dizajneri stoji nama sve kao i „normalnim“ curama. Ne spada, dapače još i kipi s nas, puca po šavovima jer nije da imamo neki izbor. Ili da hodamo gole, što se nikome ne bi svidjelo a čujem da policajci to vole i kažnjavat, ili da evoluiramo u nešto sa škrgama jer se u vašim minijaturnim opravicama ne da disati! Ili popustit poruci i nosat vreće? Pa mislim si ako već moram nosit vreće što bi davala puste pare na njih, kupim najobičnije za smeće i to proglasim novim trendom.

Takva nadrkana opet sjedam u kafić, jer ako me čokoladna tortica s višnjama neće oraspoložit, onda ništa neće. A pare u džepu i dalje svrbe pa idem razgledavat kozmetiku. Za to bar ne moram mjesecima tražiti odgovarajući broj. I otkrivam da već mjesecima imam novi hobi. Ljudi oko mene to nazivaju problemom, al’ za mene je to hobi. Skupljanje i isprobavanje kozmetike. Najbolje ikad! Zato ću od svog hobija (problema) napravit nešto korisno za sebe i za svijet i pokrenuti novu rubriku u kojoj ću komentirati isprobano. A Bog zna da sam isprobala sve! Jer moj moto za kozmetiku je isti kao i moto za sličice „SKUPI IH SVE“!

Megi Vasilj

Komentari

Neki baner