Život

Moja torba…

S obzirom na današnji dostatak slobodnog vremena, došla je na red i revizija u mojoj osobnoj dnevnoj torbi. Bilo je zabavno sresti se sa nekim već zaboravljenim sitnicama s kojima sam se davno oprostila misleći da sam ih izgubila, a zapravo cijelo vrijeme sam ih vrijedno nosala sa sobom poput vrijednog tovara.

Našla sam si 3-4 para naušnica koje sam u nekom trenutku skinula i spustila u torbu, kao fol da znam gdje su. Naušnice obično skinem onda kad me zabole uši od gluposti koje moram slušati. Ako si ne mogu drugačije pomoći, skinem bar njih da smanjim pritisak na uši, a time i na mozak.

handbag-324810_1920

Maskara za super ultra moćne trepavice, isto je bila kao na sigurnom. Naime, jednom sam namazala trepavice s tim čudom, pa su mi curile suze cijelim putem do posla, a nije baš da mi je blizu. Ta nakaradna stvar je napravljena od neke smjese koja podsjeća na katran u koji su umiješane dlake. Uglavnom, trebalo mi je nekoliko dana da izvučem to iz očiju. Sjećam se da sam je ubacila u torbu zato što sam znala da ću je tamo teško naći. Pa eto, nisam je ni sad baš lako našla, ali sad je  taman za smeće jer joj je rok trajanja pri kraju. Kopče za kosu su isto bile u torbi i njih je bilo priličan broj, no one su posebna priča. Ostavljam ih svagdje po kući zato da ih svagdje nađem ako mi zatrebaju. Onda se dogodi da pospremam po kući i usput prigovaram i psujem jer ostali isto ostavljaju razne stvari svukud. Moj muž uvijek za potrebe obrane od moje jezičine, spomene kopče i gumice za kosu koje žive na kvakama, cijevima od radijatora, žicama od portafona koji nismo još stigli postaviti, na stepenicama, na prozorskoj  dasci i još svukud okolo. To njegovo prebacivanje krivice me uvijek dobro razljuti, a kad se razljutim, obiđem cijelu kuću kao raketa s toplinskim navođenjem i demonstrativno skupim sve kopče i gumice i strpam ih uvrijeđeno u svoju torbu. Tako je i s upaljačima. Uvijek ih imam u torbi bar pet komada, osim onda kad mi baš jako treba bar jedan. Tada kao za vraga ne mogu napipati niti jednoga. Ti upaljači su posebna priča, jer njih zapravo nehotice pokradem ljudima s kojima odem na kavu. Eto, oprostite mi vi koji uzastopno ostanete bez upaljača zbog moje kleptomanije. Potrudit ću se da prestanem, ali ništa ne obečajem.  Našla sam i 3 para sunčanih naočala. Kad mi treba rajf za kosu, jednostavno stanem na prvoj benzinskoj pumpi i kupim naočale. To vam je stvar snalažljivosti, jer rajfovi imaju mašne, cvjetiće i ina čudesa, a naočale su dobra mjera funkcionalnog pridržavanja kose i pristojnog izgleda. Damska toaletna torbica, s malim kompletom skupe i kvalitetne šminke vegetira u mojoj torbi iz jednostavnog razloga što svaka prava žena to jednostavno mora imati u torbi. Imaju sve moje prijateljice, pa si i ja to nosim iako ne koristim.  Unatoč  tome što imam finu toaletnu torbicu, koje kakva priručna sredstva za omekšavanje usana nosim po  vanjskim džepićima torbe, jer ih tako lakše napipam dok vozim. Istina, često mi se spetljaju sa punjačem od mobitela, ali to mogu uvijek jednom rukom raspetljati.  Bilo je tu još i nalaza od liječnika, na kojima je pisalo da nešto trebam napraviti, ali to ću nekad kod drugog pospremanja torbe. Jednako kao što ću nekad riješiti i opomenu za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, dopis o stanju u mirovinskom fondu ću isto jednom pročitati kad mi bude baš dosadno i riješit ću izračun potrošnje struje koji sam počela, iznervirala se i tutnula ga u torbu za nekad kad budem negdje dokona sjedila u koloni. Zatim, našla sam i bočicu lijekova protiv glavobolje, Još sam našla nekih par stvari koje nije pristojno spominjati, ali isto je običaj da budu u ženskoj torbi pa ih zato i ja imam. I tako….našla sam puno nekih stvari kojima sam se razveselila, ali bogami i onih za koje bi dala ruku u vatru da mi ih je netko podmetnuo. Da, žvake isto imam iako rijetko žvačem. Njih zaplijenim djeci i ubacim u torbu baš zato što znam da ih tamo nikad neće naći. Još i edan par čarapica za ne daj bože i svaki slučaj, koje mi nikad na ništa ne pašu, pa i ne znam zapravo zašto ih nosim i kad je debela zima i zvizdan.
No, moram se pohvaliti da unutra nije bilo starih sendviča niti trulog voća, pa onda zaključujem da nisam baš tako jako neuredna. 😉

Uglavnom, shvatila sam zašto su ženske torbe predmet zafrkancije i obećala sebi da ću paziti što trpam unutra jutrima kad ustanem na knap i kad nemam vremena misliti što mi treba, pa po inerciji natrpam i ono za svaki slučaj i ono za ne daj bože, a i ono što sigurno ne bi unutra stavila da sam potpuno budna i prisebna.

Elem, sutra idem kupiti novu torbu. Malu, slatku damsku taškicu u koju će stati samo 6-7 strogo kontroliranih i neophodnih stvari. Mislite da neću uspjeti reducirati sadržaj? Hoću, hoću ništa ne brinite, dosta mi je toga da cijele dane vučem za sobom polovinu svoje imovine, a i liječnik mi je rekao na zadnjem sistematskom pregledu da mi visi desno rame. Nisam sigurna da li je to zbog torbe ili godina…:)

Viktorija Herak

Neki od prethodnih članaka:

 

 

Komentari

Neki baner