Život

Otuđenje…

Danas sam dobila razglednicu. Ne sjećam se kada je nešto takvog zadnji put moj sandučić vidio. Toliko sam se razveselila razglednici da sam sve oko sebe morala obavijestiti o tom važnom događaju. Hej, pa kad ste i vi zadnji put dobili tako nešto? Nažalost, sve se odavna bazira na čestitkama i pozdravima putem mobilnih telefona ili interneta. Ovo je zaista bilo pravo osvježenje.

young-people-1445298_960_720
Koliko god je internet dobra stvar, toliko je i loša. Ljudi su se jednostavno otuđili. Nema više pisama, onih slatkih redaka na jednoj ili više stranica, ovisno o pošiljatelju. Nema više onih rođendana kada u sandučiću nađeš dvadesetak čestitki. Svega toga više nema. I baš me žalosti. Na fejsu ljudi žive neki drugi , virtualni život,koji je sasvim suprotan onome kojega zaista i vode. Fotke pune izleta, uživanja, blještavila, izlazaka, frendova, dobrih automobila, zgodnih cura, fine klope po restoranima, samo su lažni privid. Možda tek jedan posto zaista živi takvim životom. Ostalo je samo da bi u očima drugih porasli. Možda u nekima porastu. Imaju po 500, 1000 ili više frendova i sa svima kao komuniciraju. Pa gdje normalan čovjek može zaista imati toliko prijatelja, poznanika? Ne može. Od svih tih 500 ili 1000 komunicira s njih deset. Ako.

I kada ugase komp, kome se okrenu, s kim razgovaraju? S televizorom. Jer su u biti sami, nikoga uz sebe nemaju. Oni su u stvari usamljeni. Nemaju se s kim ni prošetati jer ti drugi koje bi voljeli uz sebe za šetnju su isto zatvoreni u svoja četiri zida i nije im do ničega jer su navikli na samoću. Nitko se s nikim ne druži, ne priča, nema zajedničkog sjedenja vikendom uz roštilj ili neku cugicu, nema posjeta nekoj staroj teti, nikoga nije briga za onog drugog. Svi zatvoreni u sebe, nemaju volje a niti želje uživati u životu. Nemaju volje pokrenuti se, pronaći nešto za sebe, pogledati kakvu izložbu, otići na tečaj slikanja ili joge ili ne znam već čega . Ima toliko zanimljivih stvari ali nikome se više ne da pokrenuti. Ljudi se zatvorili u svoja četiri zida , daleko od prirode, nekadašnjih prijatelja, obitelji. Samo posao, kuća. I tako svaki dan.

A kako je lijepo sjesti s frendicom na kavicu, zavaljene u fotelje, vani lijepo vrijeme, opušteno komentirati prolaznike, život. I odmah se čovjek osjeća bolje, ispunjenije, ljepše. U vama sve živne, osjećate se puni života, energije, dobre vibre. A tako je malo potrebno. Samo okrenuti broj, trgnuti isto nekog iz dosadne svakodnevice. Ljudi su se otuđili, zatvorili, što od razočarenja u život, što od razočarenja u ljude. I misle da je jedino rješenje maknuti se i biti sam. U redu je biti sam par dana dok ti se ne poslože stvari u glavi, i dok ne riješiš neku situaciju, ali tjednima i mjesecima biti sam od svega, to je jako loša ideja.

Na kraju postaneš vuk samotnjak. I ode život. Uživaj u njemu… ne prepuštaj ga olako!

Vlasta Janton

Komentari

Neki baner