Razmišljanja

Izvorno hrvatsko…

Ima već desetljeće i više da smo svi mislili da ne može gore, međutim zajebasmo se. U međuvremenu, kako jedno sranje zasmrdi u pripremi su već dva nova, a sve jedno smrdljivije od drugog. Pošten čovjek je termin koji je davno izašao iz upotrebe u živom jeziku, a moral i zdrava pamet su postale egzote. Politički vicevi su isto isčezli kao forma izražavanja stava o trenutnoj političkoj sceni, što je legitimni pokazatelj stanja ukupne narodne svijesti. Čini se kao da nam nema spasa. Izgledno je da smo dodirnuli onu crtu s koje nema natrag, nego samo ravno u tri lijepe materine.

Lideri su nam kriminalci, moralne okosnice društva, ljudi koji za pojam “moral” misle da se prodaje na polici supermarketa, a kućni odgoj je za većinu njih ahraičan pojam. Bahata, neuka seljačina će za neko vrijeme biti vrsta koju ćemo štititi markicom “izvorno hrvatsko”, sve uz pršute koje uvozimo i maslinovo ulje koje je prema laboratorijskim nalazima na granici nejestivosti. Za budućnost zemlje više nitko ne brine, jer budućnosti nemamo, a u pogledu sadašnjosti možemo se samo pomoliti Svevišnjem da nam skrati muke. Prošlost nam je dobro počela, ali smo ju pogrešno dovršili, pa ispada da nam je najbolje da ju što manje spominjemo. Čast svaka onim ljudima što su položili svoje živote na oltar domovine kao i onim preživjelima koji se danas pitaju “čemu, zašto i u ime čega?” Svetinje su nam vrlo dvojbene, jer su labavo ustrojene, a sporimo se još uvijek je li svetinja ili avetinja. Sve tekovine koje normalan narod njeguje, poštuje i slavi, kod nas su izvor svađe i mogućnost da se ponovo i još jednom podijelimo na one koji pitaju ” gdje si bio ’91” i one kojih nije bilo tada, a nema ih ni sada.

Uglavnom, pravih nemamo pa nam krivi kroje odijelo za koje je pas pojeo mjeru, stoga bit će nam prekratko i oko dupeta tijesno. Ipak, važno je da se ne bojimo nikoga, jer strah osjeća samo onaj koji ima što izgubiti, a kako smo mi već nepovratno sve izgubili, bezbrižni smo kao tek rođene bebe. U nas nema ni brige ni pameti, zato “kritičnu količinu” pametnih i nezadovoljnih nema smisla čekati. Kažu, bit će prilika na jesen da se ponovo bira, ali jesen je vrijeme i za biranje krumpira, graha, šljiva i inih hranjivih namirnica, koje trebaju pomoći da preživimo dugu i hladnu zimu.

No, kod nas već poslovično svatko brine samo za svoju guzicu, pa je vrlo izgledno da će krumpiri i šljive privući više pažnje od biranja nove garniture neukih i rvacki nastrojenih mladića, koji će nam popunjavati medijski prostor u dugim zimskim večerima.

A medijski prostor je tek tema za prostiranje, pa očekujte da čim nova nakupina sposobnih mudrijaša zasjedne u urede i krene birati zavjese i fikuse, mi budemo izloženi otrcanim forama koje će specijalno za nas smišljati njihovi predstavnici za javnost.

Nezaobilazne teme uglavnom prepisuju od prethodnika, pa ćemo ponovo i o onim vječitim i za boljitak države prevažnim pitanjima: Tko nam je sve čestitao? Čija žena je ljepša? Što kažu vani, hoće li dat’ kakvih para? Dok to riješimo bit će blizu i prvih 100 dana, skupa s prvih 100 mudrih, pomno sročenih rezimea ničega. Meta ista, odstojanje također i sve uz pokeraške osmjehe kojima je i Boža zvani Pub onomad uspješno zajebo pajdaše. Rekao bi netko da nam se crno piše, ali svaki znalac koji je upucen u materiju zna da ako budala ne zna da je klada teška, nosit će je kao da je štapić za čačkanje zuba. Dragi moji, vi samo mirno spavajte jer ništa se važno neće dogoditi slijedećih 100 godina.

Viktorija Herak

Komentari

Neki baner