Razmišljanja

Ljubav – cilj ili putovanje?

Zapitate li se ikada kad legnete pored svojeg dragog ili drage, tko je on ili ona zapravo? Da li je osoba za koju se izdaje? Da li skriva nekakve tajne? Pomislite li ikada da tu osobu možda, ne poznajete dovoljno dobro? Ne znate njenu prošlost, ne znate njene osjećaje, namjere… želje i potrebe?

burmeDa li je svaki njen poljubac, zagrljaj i lijepa riječ iskrena ili odglumljena… ili samo prazna? Jeste li vi toj osobi sve kao što je ona vama? Jeste li spremni znati svu istinu o njoj, sve dobro i loše i da li imate želudac za to? Ili… želite pustiti sve što je bilo, pokušati uživati u sadašnjosti ne mareći na ono što drugi pričaju…

Želite li s tom osobom zaista provesti ostatak života, kako kažu “u dobru i u zlu”? Da li ljubav mijenja ljude na bolje? Da li zaista ljubav, poštivanje… golema količina ustupaka i kompromisa može garantirati “sretan kraj”? I što je taj “sretan kraj” uopće?

Ako postoji prava ljubav, ona tada nema kraj. Ona se pretvori u život koji izgradimo zajedno, u djecu koju stvorimo i podignemo skupa. Pretvori se u more trenutaka. Neki nam se čvrsto urežu u sjećanje. Jasni. Bistri. Moćni. Neke ovjekovječimo fotografijama, pohranimo u albume i ostavljamo djeci i unučadi da nas barem preko njih pamte. Ne dozvoljavamo da bude kraj. Prihvaćamo samo borbu. Opraštamo ružne riječi, prelazimo preko ponosa i svađa. Prihvaćamo ih kao dijelove našeg puta, kojim smo odabrali kročiti zajedno. I shvaćamo da nema konačnog cilja, trenutka u kojem je sve savršeno. Postoji more malih trenutaka koji znače sve. A naš cilj postajemo mi sami, svakoga dana.

I dok skupa kuhamo i dok se svađamo. I dok vodimo ljubav i dok lupamo bijesno vratima. I dok gunđamo da kasni plaća i da si ne možemo trenutno kupiti što smo željeli. To postajemo mi. I to je ljubav. Miks nježnosti, milovanja, svađa i kupovanja namirnica za ručak.

I nada da je osoba pored nas, ona za koju vjerujemo da jest. Jer drugog izbora nemamo. Ne ako želimo trajati, jer trajati znači odbaciti sumnje i vjerovati.

Svi pričaju o ljubavi iz bajke. Svi je toliko idealiziraju, ali ljubav nije idealna, jer ni mi ljudi nismo idealni. Ljubav je ono što od nje napravimo. Ona je odraz nas samih. Našeg uloženog truda, našeg opraštanja, naše požrtvovnosti, naše ustrajnosti i želje… za onim kog volimo. Za tom strujom koja nas prožme, od samo jednog pogleda i samo jednog dodira.

Živjeti za trenutak, jest živjeti ljubav.

Amalka Štuka & Marija Klasiček

Komentari

Neki baner