Život

Ljuta…

Ovih dana je bilo stvarno previše razloga za biti ljut i frustriran. Pogotovo petak. Utakmica Hrvatska – Češka. Sat i pol vremena u kojima se možeš opustiti, sjediti doma ili u kafiću, piti pivu i žvakati kokice i gledati kako su naši nogometaši najbolji, kako Srna unatoč tome što je pokopao oca izlazi na teren, kako se Ćorluka unatoč razbijenoj glavi bori za našu reprezentaciju. Sat i pol vremena u kojima ti je jedina frustracija što ti je ona dosadna ljuskica opet zapela za zub a ti baš sad nemaš čačkalicu kod sebe. Pobjeđujemo i najbolji smo.
I baš u tom trenutku nekoliko debila nas odluči osramotiti pred cijelim svijetom i bacati baklje i topovske udare na teren. Zbog Mamića, Šukera i HNS-a. Zato jer su oni najbolji. Zato jer ONI ne sjede u HNS-u i zato jer se NJIH ništa ne pita, zato jer je njihova silna pamet ostala u zapećku i neiskorištena. I nakon tih sjajnih sat i pol vremena ponosa, sreće i zaborava na sve što se oko nas događa ostaje gorak okus u ustima. U sjenu pada što su se dečki na terenu potrudili da mislimo da ipak ima nekog smisla, da je u ovoj državi ipak nekome stalo. I sve to nestaje. Zbog par debila. Nisu oni to napravili zbog Mamića, Šukera i ekipe. Jer su Mamić, Šuker i ekipa za takve debile izmislili svijet. Oni su za takve debile gospoda. Ti debili su u par sekundi uspjeli srušiti sav trud i muku ljudi koji su se borili za nas, naravno u svom zanimanju.
fist-bump-1195446_1280
Uništili su znoj ljudi koji su se trudili da se bar na neko vrijeme o Hrvatskoj piše i govori u superlativima. I nisu oni samo Mamiću i Šukeru pokazali tko je gazda. Oni su se potrudili da se i dalje u cijelom svijetu o nama govori sa podsmijehom. Da i dalje ostanemo glupi fašisti i huligani. Uspjeli su se zasrati na ljude kojima je stalo. I još mi više idu na živce oni: “Zašto se sad brinete i živcirate zbog nogometa, pogledajte stanje u državi, sve se raspada.” Zar stvarno sebi ne možemo priuštiti taj luksuz od sat i pol vremena ne razmišljanja o SDP-u, HDZ-u i svoj ostaloj ološi kojoj je posao da od 0-24 razmišljaju o našem boljitku pa opet to nekako zaborave. Pa kad je narod toliko glup da ih bira može im bar jednom pasti na pamet da su oni tu zbog nas, a ne mi zbog njih? I sad nemamo pravo ni na sat i pol vremena veselja, sreće i blaženog zaborava. I opet se sve vraća na isto. HDZ, SDP, HNS. Mamić, Šuker i co. Ali što je bilo, bilo je povratka nema.
Naši nogometaši i dalje imaju našu podršku, i dalje će pokazivati da su najbolji, razbijenim glavama unatoč. Naše političare će i dalje boljeti briga za nas, i dalje će se pojavljivati pametnjakovići koji će upirati prstom u nas budale koji sa strepnjom pratimo sve naše sportaše, koji se veselimo pobjedama, i tugujemo zbog poraza.
Znam da je nogomet nebitan, i da nas pobjede neće izvući iz sranja u kojima se nalazimo. Ali ljepše je živjeti kada znamo da je nekome stalo i da se trudi. Da želi uvući barem malo pozitive u čemer naše stvarnosti. Pa makar na nogometnom terenu, ali vrijedi.
Megi Vasilj

Komentari

Neki baner