Život

Hrvati u BiH imaju dvije domovine, ali nemaju Domovinu…

Hrvati u Bosni i Hercegovini i nemaju neku funkciju osim da budu krivi za spaljivanje zastava, blokadu države, planiranje rata priželjkivanjem trećeg entiteta. I kad Dodik je*e mater svima, i to, zasigurno, ima hrvatsku pozadinu. Hrvat u BiH je kriv dok je živ.

IvanaKriv je taj Hrvat i u Hrvatskoj. O, još kako! Kriv što navija za zemlju u kojoj ne živi, kriv što diže iz proračuna novac od mirovine zemlje koju je branio, kriv što je preko, a predstavlja se kao Hrvat, kriv kad ga ponese nacionalni zanos, a ne daj Bože još da otvori poduzeće u RH , e taj je najgori.

Odnos prema bosansko-hercegovačkim Hrvatima vremenom se samo pogoršava, kako iznutra, tako i iz države o kojoj sanja. Osim, dakako, za vrijeme predizbornih kampanja. Tada su „poštovani NAŠ narod u BiH“.

Većina Hrvata u Bosni i Hercegovini nema svoju domovinu. Ondje gdje žive, ne ostvaruju gotovo pa nikakva prava i dobri su samo onda kada se ne čuje njihov glas. Poželjno je da postanu manjina ili u još boljem slučaju se izjasne kao Romi. Tada bi, ponajviše bošnjačkoj većini, ali ni srpska nije izuzetak, bili nekako već prihvatljivi.

Slično razmišljaju i Hrvati u Hrvatskoj, koji bi najradije izbrisali iz sjećanja doprinos bosansko-hercegovačkih Hrvata za vrijeme 90-ih. A sarajevska politika, imajući to na umu, „nabije to na nos“( i na dostojanstvo) kad god se pruži prilika.

Pomenuti narod i danas živi zabludama da ga Hrvatska štiti, te da je osnovni problem nedostatak jednog entiteta. Da, entitet bi donekle smirio apsolutno dezorjentirani narod, ali entitet je sporedan, svakako nije rješenje, kako mnogi i danas misle.

Zahvalni su bosansko-hercegovački Hrvati na dvojnom državljanstvu, za slučaj nečega, na donacijama za oporavak domova u BiH, na kruhu svagdanjem.

Nastavljaju slati djecu u škole sa hrvatskim planom i programom, da se zna tko je Ivana Brlić-Mažuranić, gdje je Velebit i kako funkcionira hrvatski sabor, dok im očevi razvezuju kravate kad zapjeva Marko, Mate ili Miroslav.

I opet su krivi što vjeruju.

Pošto su im Bošnjaci uzeli čak i nešto jezika, a Srbi iscrpili još za vrijeme Zajedničke države sve što su umjeli, objasnili su im da nisu dobro-došli, a sada i Hrvati u Hrvatskoj isto objašnjavaju. Mogu se osjećati dobro-došlim samo ako dolaze na odmor i to sa punim novčanikom eura.

Europa radi analize, priprema planove, sa svojom računicom, kako to s njom i biva, a za svoju računicu i to pozamašnu opstaju stranke sa hrvatskim preznakom, koje su birane, samo eto da nisu „oni“.

I usprkos tome što na dokumetima bosanko-hercegovački Hrvati imaju čak dvije države, ovo je možda jedini narod koji nema domovinu i ponosno to odbija shvatiti i prihvatiti.

Piše: Ivana Cvjetković, novinarka, voditeljica i spisateljica iz BiH, nova kolumnistica našeg portala. Ivani možete pisati na mail [email protected]

*Tekst je prvotno objavljen na portalu Dubrovački Dnevnik.

Komentari

Neki baner