Razmišljanja Život

Vidi kol’ko ih je…

Evo me, zbunjena, kriva metodologija prebrojavanja, kažu, pa još nismo utvrdili koliko nas ima. Ma ne sve ukupno, nego ono Bošnjaka, Srba i Hrvata. Nekih je bilo malo, čini mi se, pa ćemo ići u novi krug brojanja, nema veze što smo već brojali dvije godine, moraju se postići određene cifre. Inače opet priča o majorizaciji. Samo, kojih li sad? Sreća je pa svi imamo svoje “stone” gradove, još bi se oko kontenjera počeli svađati, odmakni od mog tanjira, bilo bi. Ovako svako ima svoj tanjir i lakše nam je. Hmm, možda neki pola tanjira. Ionako ga ne smatraju svojim, rekli bi pohlepni Bošnjani. Ne daj Bože da se izmješate.

E pa jeste li znali da BiH ima najglomazniju administraciju u Evropi? Sve savjetnik do savjetnika, svi birani prema nacionalnom principu, stranačkom, bolje reći, koji godišnje proguta preko milijardu maraka. Sitnica, prava. I da znate da nam je i to malo, pa nam nije dovoljno da se djelimo po kantonima, općinama, i ona dva entiteta, ( On će meni nema Dejtona, a ja.. ) ne, nije nam dosta, pa vjerovali ili ne kao rješenje iz ove situacije razmišljamo o još jednom.

Podjela Gospodaru, podjela, za hljeb ćemo lako! Ups, kruh! Ma neee, hleb!

Imati glomaznu administraciju, a moći imati preglomaznu je apsurd, pa još nam se jedino tu ljudi zapošljavaju. I recite da smo ispod prosjeka sa inteligencijom. A sve savjetnici. Savjetnik za novi krediti od MMF-a, za prodaju prirodnih bogatstava, za bolji državni kriminal, dok nam u Sudstvu sjede stranački podobni ljudi, postavaljeni, isključivo, da se on nikada ne otkrije, savjetnik za ilegalnu privatizaciju, i tako u nedogled. Takavi su nam i mediji, i ne trebaš biti naročito mudar da vidiš kojoj političkoj partiji pripadaju. Uključujući i Nacionalni HD, heh. Malo nam je i javnih emitera. Nema veze što i ova tri nemaju sredstva za održavanje, pa ta ista pribavljaju prisilno od građana, kojima u znak zahvalnosti nude laži i još podjela.

I nije bitno što su nam uništili nekadašnje svijetske gigante, isti ti nacionalni predstavnici, ali neka su, naši su. Kad uzmu dovoljno telefonom ćemo im skupiti i za avionsku kartu za vani, i to sve preko nacionalnih Telekoma. Jer neću ja da trošim na one njihove. A ko će na koju stranu zavisi od načina na koji se moli Bogu.

Ehhh, shvatila sam kad svi mogu da traže svoja prava, pa hoćemo i mi normalni svoj entitet, svoj HDTV, nije bitno na kom jeziku, mi se, vjerovali ili ne razumijemo. Znamo i ćirilicu, pa nam ne smeta mnogo kad nam bibliotekarka kaže da Crnjanski ima samo na tom pismu, čitali smo čak i Ivanu Brlić – Mažuranić, ma tu negdje u istom razdoblju kad i Ahmeta Hromadžića i njegovog Dječaka i pticu. Nećemo ograde između naše djece, već zajedničke klupe i smjene, nećemo dva krova, kad nemamo niti jedan da platimo, temelj, a ne krov. Jer nama još temelji fale, temelji ljudstva, dostojanstva, pravde, suosjećanja, ljubavi i suživota. I pričati o majorizaciji jednih, drugih ili trećih je kao svađa roditelja na koji fakultet poslati dijete koji na postelji umire od raka. Pa i dobroćudni rak nas više ne posjećuje, vidi da jedini ima tu osobinu ovdje.

NHD

Nećemo predsjednike da biramo po šarmu, jer ne biramo mistera, po tome ko je veći beg dok dočekuje kreditne posrednike, na naš račun i tome da li se hrani halal ili ne, ili sposobnosti izvođenja nacionalnih pjesama na kvazi protestima, dok se oni radnički obilježavaju trakom „mjesto zločina“. Nećemo medije koji nam pričaju o Akbali i da li je časno ušla u brak, ili se ne dao Bog već „spanđala s nekim, anamona“, ne interesuje nas Savašova krvna osveta, dok se svađamo na kojem jeziku je prevod, iako ga fenomenalno razumijemo, niti koje boje je brus Anice, Marice, Selme ili ne znam ti koga već. Ne interesuje nas ni koliko Gonzalo ima djece, s prvom ženom, da možemo prepričavati dok šaramo putokaze i da nas, na tim istim, ne naučiše čitati tačno bi se kod matičara još potpisivali palcem. Nećemu nametanje tuđih kultura i tradicija dok nam djeca ne saznaju da postoji Hrvojev misal, Baščanska ploča ili, neka tamo, povelja Kulina bana, za što smo eto čuli, ali ne znamo tačno o čemu se radi. Hoćemo da Ziju Dizdarevića, Đuru Jakšića i Avgusta Šenou čitaju sva naša djeca, uživaju i ponose se. Nećemo da budemo Bošnjaci, Srbi i Hrvati dok nam uzimate sve to. Ma stop majorizaciji normalnih!!!

Ramiza Tibo

Komentari

Neki baner