Cafe

Volim…

Volim njegove smeđe oči. Volim se pogubiti u njima i osjetiti sigurnost dok mi drži ruku. Volim i njegov osmijeh… svaki put u njemu se rodi nestašni dječak. On nema pojma kako je to slatko. Sladak je svaki put i kada se ljuti. Napravi smiješnu grimasu. Toliko toga volim kod njega. No umjesto da uživam, svaki put ja radije biram kompliciranje. Čini mi se kao da sam u tom već diplomirala.

woman-506120_960_720

Umjesto da uživam u svakoj njegovoj riječi, ja radije razmišljam o broju djevojaka kojima je baš to već rekao? I sjebem samo sebe svaki put. Baš svaki put. Dok me grli, svakim svojim atomom dajući mi do znanja koliko mu značim, ja umjesto uzvraćanja biram ružne misli o rastanku… umjesto njega biram razbijanje glave, nekim prošlim vremenima… prije mene, na koja je itekako imao pravo. O kako tipično ženski.

Zašto ne mogu samo uživati u ljubavi i svakom trenutku s njim, umjesto razbijanja glave pitanjima “kakva je bila ona, kakva ce biti iduća”? On je idalje tu. Moja sadašnjost… muškarac kojeg volim. On je moja sigurnost i bijeg iz problema uvečer pred san… Čovjek čija jedna riječ izbriše sve ružno, što mi se desilo toga dana. A da toga nije ni svjestan.

Zašto se uvijek smijem kada je tu, zašto tako dobro utječe na mene… zašto se kvragu to ne pitam umjesto da ga tjeram pitanjima “je l’ me voli više’? A dobro znam koliko me voli. I koliko se trudi i koliko mu značim…
Danas je opet bio tu. Zagrlio me je toliko jako, da sam mislila da ću ostati bez zraka. Ne svjestan mojih glupih misli i svih negativni pomisli. Stajali smo na ulici i svijet je ponovno stao… bar u mojoj glavi. Kvragu. Gadno sam zaljubljena i tog se bojim.

Kako tipično ženski…

Josipa

Komentari

Neki baner