Branila sam samoj sebi ili jednostavno nisam dopuštala misli o nekim kompleksnim temama. Željela sam vjerovati da sam samo djevojčica koju takve stvari ne treba da zanimaju. Nije da nisam znala, mnogo je gore, pravila sam se da ne znam. Valjda treba u životu da ti se desi nešto veliko, nešto zbog čega ispadneš iz kolosijeka da bi sama sebi priznala, hej, vrijeme je da odrasteš, nisi više djevojčica, već si žena.

Aleks

Nekako je lakše nositi se s problemima kad sebe ubjediš da je to samo prolazna faza. Ono kažeš sebi „Ma to je samo sada tako, kada jednom budem bila odrasla biće sve bolje“, svjesna da su to samo prazne riječi i obične gluposti. A koja „odrasla“? Kad si ti to uopšte imala priliku biti djevojčica? Odavno si ti odrasla. Samo si se neko vrijeme krila u tijelu djevojčice s velikim tužnim očima. Sada te iste oči te gledaju, i pitaju te šta si uradila sa sobom. Zašto sve to radiš? Svaku bol koju osjetiš otresaš sa sebe, ili pokušavaš, trudeći se da se barem ne vidi koliko te stvarno boli i pogađa.

Vjeruješ, ili bolje da kažem, uvjeravaš sebe i sve ljude oko sebe kako ti možeš da se nosiš sa svim, potpuno sama, kako si nesalomljiva i jaka, a ne znaš da tako samo navikneš i sebe i te iste ljude da te uporno testiraju i traže ti slabu tačku. Ljudi žele gledati kako patiš, žele gledati kako se slamaš i padaš. Što si duže stajala podignute glave i lijepo nasmijana to je njihova želja za tvojim padom veća. Možda možeš toj djevojčici u sebi da kažeš kako nije tako, ali ta žena što te ozbiljno posmatra kritičkim pogledom zna sve. Ti znaš sve. Otrijezni se. Prestani da vjeruješ u nemoguće, prestani da vjeruješ u neke ljude kojima nije stalo, i pruži priliku sebi. Ako se sama nećeš boriti za sebe, niko neće. Ako nećeš podići se i ustati, drugi će te zaobići ili pregaziti, takva su danas pravila. Takav je danas svijet.

Nikome neće biti bitno ako nije tebi, a tebi mora biti. Navikla si da sve stavljaš ispred sebe u prvi plan, e pa pravo je vrijeme da ti to izađe iz navike. Potrebno je mnogo snage i hrabrosti za takve odluke i poteze, ali znam da ih mogu naći negdje u sebi. Istrošile su me ove godine, dala sam se previše kad nisam trebala, ali imam još malo svega negdje sakrivenog. Sad više nije pitanje da li nešto mogu ili ne. Sada moram. Moram da mislim na sebe, jer više nisam u pitanju samo ja. Sad sve u vezi sa mnom ima dvostruku važnost i dvostruko značenje. Sad sve ima smisla. Sad ne smijem pasti i pokleknuti. I neću. Da bi jednog dana ona imala priliku biti ono što ja nikad nisam bila, samo djevojčica…

Aleksandra

[email protected]

Komentari