Život

Onaj koji je uvijek Tu…

Neki dan si me u šali pitao kako to da još o tebi nisam napisala niti jednu kolumnu. Pa evo, neka Ti bude iznenađenje. Ova će biti Tvoja. Samo Tvoja, jer Ti je najviše od svih i zaslužuješ.

Prvi puta su nam se oči srele prije puno, puno godina, jednog ljetnog popodneva u tramvaju. I tako uzastopce nekoliko dana u isto vrijeme, isti tramvaj. Sudbina? Sigurna sam da je ona umiješala svoje prste. Desila se ljubav. Ona koja ti uđe pod kožu, neprimjetno, tiho. I dok se okreneš, već si začaran. To se desilo nama.

foto

Prolazile su godine, desetljeće, pa i više, a mi smo se još uvijek zagrljeni šetali gradom kao prvog dana. Uvijek smo se držali za ruke. Uvijek. Sve te godine gdje god bi išli uvijek bi držao moju ruku. I ne puštao je. Osjećala sam se sigurnom, zaštićenom. Pažnju i ljubav koju si mi davao bila je beskrajna. Držao si me kao kap vode na dlanu. Što je najbolje od svega mislim da se u desetak godina nikada nismo posvađali. Znao bi me smiriti u trenu, umiriti toplom riječi, dati do znanja da si ti tu. Da će sve biti u redu. Uvijek bi mi kupovao cvijeće ili male darove bez povoda, tek toliko da mi iskažeš znak pažnje, da mi izmamiš osmijeh na lice.

Ne sjećam se da li je ikad stol bio bez cvijeća. 🙂

Kuhao bi ono što ja volim, odnosno skupa bi počeli kuhati, zanijeli bi se u razgovoru, pa bi na kraju ti završio ručak. Užitak ti je bio gledati moje lice kada bi probala tvoje specijalitete i guštao kada bi ja dva puta punila tanjur. Kada bi se probudila usred noći, i molila Te da mi napraviš Čokolino, ti si se dizao i donosio mi ga u najslađoj zdjelici. Nasmijavao me kada sam mislila da je to nemoguće. Uvijek si gledao da ja budem zadovoljna, da budem sretna. A onda si tek gledao sebe. Ja sam ti uvijek bila na prvom mjestu.

Bio si mi podrška u svemu. I kada sam se borila s demonima, kada sam bila najgora i nemoguća, i onda si bio uz mene, nisi me puštao. Jer si me jedino ti poznavao u dušu kakva zaista i jesam. Znao si da se ispod garda jake i čvrste žene koja zna što želi zapravo skriva nježna i plaha djevojčica, s naivnim i dobrim srcem. I kada sam te odgurivala od sebe, ni onda me nisi puštao. Jer si znao da te tek onda najviše i trebam. Nisi me puštao ni kada sam bila tužna i nesretna, kada sam prolazila pakao, čuvao si me u zagrljaju i ljuljao dok se ne bih smirila. Tiho mi govorio kako će sve biti dobro. I kako sam užasno smršavila, da sam sama kost i koža. Da moram misliti na sebe. Pokazivao si mi koliko me voliš, i da ti je najvažnije od svega moja sreća. Da ti je moja sreća važnija od tvoje vlastite. Plakao bi sa mnom i govorio da želiš samo da sam ja sretna, jer si vidio da sam postala nesretna.

Ali Ti, uvijek si bio uz mene. Uvijek. U najtežim i najgorim trenucima Ti si bio uz mene. I to Ti nikada, ali nikada neću zaboraviti. Osoba si s najvećim i najtoplijem srcem na svijetu. Srce koje je toliko veliko da u njega stane cijeli svemir. Srce koje ne pamti loše, koje nema potrebu osvećivati se nekome, srce koje se nikada u životu, sa nikim nije posvađalo. Takvo je Tvoje srce. Rijetko. Iznimno rijetko. Ali postoji. U tebi.

Više nisam Tvoja, više nisi Moj, ali si najposebnija i najdivnija osoba koju znam. To je dar sa neba. I za to, Hvala Ti.

Vlasta Janton

Komentari

Neki baner