Život

SRETAN TI ROĐENDAN, MALA

Još pamtim dan kad si otišla. Onaj trenutak kad je u kući zavladala grobna tišina. Još samo sekundu ranije sve se orilo od naše svađe. Lupali smo vratima, ja sam razbio našu sliku, a ti si podivljala. Bila si crvena u licu i mnogo bijesna. Nisam nikada znao kolika je moć ljutnje, kao tada…

Uzela si samo svoju odjeću, a za stvari si rekla da ih nabijem u guzicu. Okrenula se i otišla. Trčao sam za tobom, vukao te za rame, pokušao ti istrgnuti iz ruku teške torbe. Ali bila si toliko odlučna da odeš. Na kraju me taksist gurao od auta u kojeg si ušla i više te nikad nisam vidio.

love-1215309_960_720

Scena iz filma. Kao i ona kad smo se prvi put sreli. Ti ispod velikog bora prepunog plavih, malih sijalica. Gledaš u veliku zvijezdu na vrhu. Iscrtavaš nešto prstima po zraku i potpuno predana da djevojci pored sebe nešto objasniš, a ona se smije i gura te. Onda nestajete iz mog vidokruga, a ja i dalje gledam u taj bor, stojeći na polupraznom trgu. Čujem vas zatim negdje u pozadini dok se smijete, tako sigurne u sebe. I bezbrižne.

Bila si samo djevojčica tad. Skoro 7 godina mlađa od mene. Možda su nam i te godine presudile. A toliko puta si rekla da nisu važne. Osjećao sam se iskvareno i prljavo kad sam počeo da oblijetam oko tebe. A tebi je toliko imponiralo što se stariji frajer zagledao baš u tebe. Bila si toliko važna, a zapravo vrlo sramežljiva. Bio sam ti prvi u svemu. Prvi dodir, prvi poljubac, prvo sve…

Jesmo li zbog toga nestali? Jer si premalo toga probala? Ne mogu se ne pitati…

A danas je tvoj rođendan. Dvadeset pet godina slavi najljepša djevojka na svijetu. A ja ti ne mogu čestitati, jer odavno ne znam tvoj broj. Ostaje mi samo nada da ćeš pročitati ovo. Odavno ne znam ništa o tebi. Volio bih da znaš da nisi zaboravljena. Da si toliko u meni kao i prvog dana ispod one jelke. Volio bih da te mogu zagrliti, poljubiti, da ti mogu ispeći tortu kao prije. Bila bi traljava. Možda bi opet stajala u koso, kao za tvoj dvadeseti… sjećaš li se? Volio bih ti reći da te i dalje volim. I da mi mnogo, mnogo nedostaješ, svakog dana, svakog sata u svakoj, pa i najmanjoj stvari koju radim.

Dok šećem trgom subotom, pa sjednem i ispijam kafu. Kad guram veš u perilicu, pa još uvijek tri puta promislim, što da s čim uparim. A desilo mi se znaš da sve bude i crveno i plavo i ljubičasto, od kad si otišla. Popravio sam lampu u hodniku. Vidiš gubim se… valjda tako bude kad voliš.

Sretan ti rođendan Mala… gdje god si sada. I čuvaj se tequile… znam da ju voliš, ali ona i dalje ne voli tebe…

Dejan Pašić

Amazonke se pridružuju čestitkama i nadaju da će ovo pismo doći do djevojke kojoj je namijenjeno! 🙂

Komentari

Neki baner