Život

Tikvan…

fall-1179304_1920

Znaš onaj kratki tren kad se okrznemo pogledima i na jednu milistotinku iz mog oka izleti varnica, ali čim si trepnuo, više je nema? Znaš, je l ‘da? Jesi se pitao ikad gdje nestaju te male varnice? Nisi, ha? Pa, skupilo ih se dovoljno da napravim vatromet! Skrivam ih u srcu, u želucu, u jetri, u mozgu….imam ih posvuda. Vjerojatno svijetlim noću kao da sam radioaktivna. Pregrijale su me! I dopizdile su mi! I one i ti skupa s njima!

Istina, zajedno smo njegovali tvoj ego. Zajedno smo se, neopazice i bez riječi, nekako usuglasili da je najzgodnije da ja budem kriva, uvijek kad trebamo nekoga tko će “obrati bostan” zbog tvog neuspjeha, nemoći ili nezrelosti. Sve tvoje greške bile su moja krivnja. Svi tvoji neostvareni snovi, ostali su samo snovi navodno zbog mene. Sve što si trebao biti, a nisi uspio bilo je zato što sam te sputavala. Sve što te plašilo i sve što te činilo nesigurnim, zapakirao si i stavio meni na pleća. Jebalo ti se hoću li moći sve to nositi! Vječito si smišljao nove i nove načine da budeš jadan, a svježe zaključke o mojoj krivnji nizao si poput babe Janje što niza molitve na krunici.

Pa, evo upravo si maksimalno jadan! Barem u mojim očima. Ne možeš biti jadniji i nemoj se više truditi. Game over! Priznajem ti pobjedu! Oficijalno i službeno si najjadniji čovjek na svijetu! Bit ću gentlemen pa priznati i ovaj  poraz bez trzaja na licu. Ionako sam nosila sve tvoje neuspjehe i svu tvoju ćoravu patetiku, na svojim leđima. Znam, znam…ti si tovario, ja sam nosila. Ali nećemo se više raspravljati tko je kriv. Ja se evo još jednom prijavljujem da preuzmem svu krivnju na sebe. Pusti! Mogu je nositi, a čak se ovog puta mogu i smijati usput. Mogu, je l’ je ovo zadnji put da saginjem glavu za tebe, zadnji put da u ustima osjećam okus tvog neuspjeha i zadnji put da obaram pogled zbog onih varnica s početka priče. Tikvane, ti ipak nisi shvatio da te volim?! Nisi shvatio da nosim tvoja sranja, jer mi je stalo do tebe? Budalo! Nisi se pitao što će ostati od nas kad se umorim od smješkanja na tvoje glupe  optužbe, kad ugasiš sjaj u mojim očima, kad mi izbrišeš osmjeh s usana?! Nije ti nikad ni palo na pamet da ću jednom popizditi i s osmjehom se okrenuti i otići. Nisi se toga uopće sjetio, je l’ ‘da?

Ti si neprestano tražio ustupke, a ja sam spremno, precizno i u ime ljubavi, proširivala djelokrug svoje gluposti. Ispočetka sam samo šutke slušala i to je bio osnovni paket “medvjeđe” usluge. Bila sam zapravo zbunjena, ali pustimo opravdanja… Poslije sam se ispričavala, mucala i skupljala ramena i to je već bio prošireni paket. Pretplatu na njega platio si s onim traljavim zagrljajem i nemuštom utjehom, onomad kad sam završila u bolnici. Pustimo i to, neću si danas kvariti veselje. Na kraju sam dodala suze i šmrkav nos, kao premium gold paket koji je bio kreiran isključivo za tebe. Nikad, nitko i ni po koju cijenu neće se moći ponovo pretplatiti na njega. On mi je donio dobar prihod, ali je opasan za moje bivstvovanje i zato je upravo trajno ukinut. Računam da sam dobro zaradila jer sam naučila da pored sebe želim muškarca, a ne seronju. Shvatila sam da je poštovanje sastavni dio ljubavi. Utvrdila sam da makar koliko volim, svejedno moram poštovati sebe. Vidiš Tikvane , da sam to shvatila odmah, sada bih možda s tobom šetala po rivi s iskrenom srećom u obrazima i suncem u kosi!

Ovako ležim potrbuške u krevetu i pišem ove retke kao obavijest damama koje misle da vole i da su voljene, a upravo su se prepoznale u mojim riječima. Niste voljene i ne volite. Vi ste zapravo radne mazge nekom svom Tikvanu koji je nedorastao i nezreo, u stvari bolesno ste privržene svome vlasniku. Mislite da je igra sa par zrna zobi i puno, puno zamaha bićem , izraz ljubavi? On je učinio da mislite da je to sve što zaslužujete, ali varate se! Još kako se varate!

A ti Tikvane, zbogom i hvala! Hvala na “školovanju”, a zbogom jer sam dama. Da slučajno nisam, letio bi u tri lijepe materine, no jesam.

 

Amazonka by Viki

[email protected]

Komentari

Neki baner