Život

Prazne riječi…

Zapeli smo. Stali. A da ti nikad nisi shvatio gdje smo pogriješili. Ne znam da li me boli moja samoća, ili samoća mog duha, dok sjedim sa tobom, i gledam u bezdan.

Zvoni telefon, žuriš, kažeš. Nešto je iskrslo. Prazne riječi. Uši ti para naša tišina, znam. Ne možeš protiv nje, niti protiv nemilih događaja koji slijede. Izgubio si me. Ne znam u kom trenutku života. Da li onda dok si gledao u telefon, a ja u daljinu ? Da li onda kad si se nervirao zbog promašenog gola tvoje ekipe, dok sam ja sjedila i ćutala ?! Da li onda kad nisi imao vremena, kad je sve bilo bitnije od mene ? Izgubio si me, i to saznanje me zabolilo više od bilo čega. Zašto ? Mene si oduvijek imao previše. Kako ?

sad-505857_960_720

Ja sam uvijek bila tu, da nas čupam sa dna.

Možda sam sad samo ja upala previše duboko, gušeći se u sopstvenim nadanjima. Gdje smo stali ? Gdje je ljubav, da gura sve naprijed ?! Zašto si dopustio da mi očajnički treba zagrljaj i lijepa riječ, a bio si tu. Nije da nisi znao da me osvojiš, u tome si, dapače, bio najbolji. Ti samo nisi mislio da trebaš da se trudiš. Mislio si da ću uvijek biti tu. I bila sam. Danima. Godinama. A izgubio si me u jednoj minuti. Ispustio si me tako hladno, rasipala sam se po podu, a da ti toga nisi bio ni svjestan. Gazio si po njemu, misleći da je sve u redu. Nisi znao, gazio si po meni. Po mojim uvjerenjima i nadanjima, koje sam gradila godinama. Gazio si po ruševinama, istim onima, koje si nekad iz temelja gradio baš Ti.

I ne, nije boljelo. Nije bilo plača ni grimase. Umrla sam.

Tog dana, tog časa i te minute, dok si me gubio. Odavala sam svojoj duši vječni pomen, dok sam slušala kako se vrata zatvraju za tobom. Žuriš. Da, dobra riječ, za nekog ko želi otići bezbolno. Bez riječi ili objašnjenja. Ponekd ti zavidim na hladnoći, ponekad te samo, žalim. Nikome nije ugodno biti takav, znam da nije ni tebi. Ja više ne osjećam ništa. Ne puštam čak ni suzu za kraj. Nema tu oproštaja. Mi se nismo rastali. Mi smo se samo izgubili. Jedan dio mene će ostati zauvijek da čeka da se sretnemo ponovo.

I krenemo… Ispočetka. . .

Pahuljica

Svoje tekstove koje želite objaviti anonimno u našoj rubrici “Interview pod šifrom” molimo šaljite na mail: [email protected]

Komentari

Neki baner