Život

Tata te ne želi…

Jedne kišne i prohladne noći u kolovozu, dok je u pozadini tiho dopirao Đoletov glas s laptopa pjevajući “Pričat će ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli…”, pored prozora je sjedila ona. Kapi kiše su se slijevale niz prozor, dok su suze kvasile njeno lice. Bila je vidljivo slomljena i tužna, a njene oči su isijavale nekom snagom. Desnom rukom je podbočila glavu, dok je lijevom prelazila preko trbuha.

Pažljivo, nježno i s puno ljubavi…

woman-1209322_640

Prvi put kad ga je srela, znala je da će izgubiti glavu za njim. Već nakon par mjeseci mogla je zamisliti život s njim. Mali skromni dom, pun ljubavi, sreće, topline i poštivanja. Voljela ga je i mislila je da i on voli nju. Spustila je pogled prema trbuhu, i isprekidanim glasom počela govoriti:

Hej ti mali anđelčiću što rasteš u meni, mama je. Tvoja mama. Ti ćeš biti moja beba. Moje prvo dijete. Sve moje. Još je rano da me čuješ, ali znam da me osjetiš.
Mazim te non-stop od kad sam saznala da si počela rasti u meni. Sinoć sam ti čak i pjevušila dok sam rukama prelazila preko trbuha, koji će uskoro da krene rasti čim se ti smjestiš tamo gdje će ti biti najudobnije. Joj, kako ću te samo razmaziti. Mama ti je malo tužna, ali se trudi da to ne utječe na tebe.

Tata kaže da te ne želi. Da je to jedna velika greška koja će nam svima uništiti živote. Rekao mi je da zna da za mene ovo nije nešto usputno, ali da te se moramo riješiti. Naravno da ti ne ideš nigdje, mrvice moja mala.  

Rekla sam mu to. Mislila sam da je to prvotni šok, da će se smiriti, iako mi nije prijalo ono što ti tata izgovara, ali, čovjek kada je u panici izgovara često što ne misli. Sutradan me opet nazvao i  ponovio isto. Slomio me. Rekao mi je kako me nije nikada volio, kako sam glupa ako to mislim, da te moram uništiti hladne glave, jer znaš, dijete može doći na svijet ako ga oba roditelja žele, kao što su njega njegovi željeli. U ovom slučaju ispalo je da sam te samo ja htjela, pa ti nisi vrijedna da živiš. Ja sam mislila da spavam i da je noćna mora u pitanju i molila sam Boga da se probudim što prije, ali njegov glas postao je joj prodorniji.

–  Glupačo, pojma ti nemaš, tako je najbolje!! Pomoći ću ti s tim!?
–  Ne trebaš mi! Sama ću! Ali dijete će se roditi!!!!!
– To nije dijete! To je jaje!!! To je još uvijek ništa! Kako si tako glupa! Ako ga ostaviš, mene s tim nećeš dobiti, a s godinama ćeš požaliti!!
–  I ja i ti bili smo to jaje! Čuješ li ti sebe što izgovaraš? Tko si ti? Moje je i ne dam ga!!! Mrtav si za mene!

Bebo moja, sve one godine provedene s njim, sva ona ljubav koju sam osjećala prema njemu misleći da nikada neće prestati, sve to je tvoj tata ubio u 15 minuta. Voljela sam ga više od sebe, a sada ga mrzim iz dna duše. Mrtav je za mene. S godinama, kako budeš odrastala vjerujem da ćeš me sve razumjeti…
Ja tvome tati nikada neću zabraniti da te vidi ako poželi, iako ne zaslužuje nazivati se ocem. Ne mogu ga zanijekati, jer tvoj je, kakav god da je. Takav je. Pojma on nema što priča, ali, ti ostaješ tu. Ti nisi greška, ti si plod jedne iskrene i čiste ljubavi, što se tiče moje strane. Ti si od samog početka veze priželjkivana, i evo, Bog dragi me blagoslovio! Neda mama tebe ni za što na svijetu. Kad tata ugleda tvoje ispružene ručice i nevine oči, znam da će se pokajati za svaku riječ koju je izgovorio protiv tebe. Ti ga slobodno voli, ali ne vezuj se previše za njega, jer kukavica je i pobjegne od obaveza, ljubavi, a ja ne želim da patiš kada ti okrene leđa jednom. Ima kameno srce, ali ja čvrsto vjerujem da ćeš mu ga ti razmekšati, ako se uopće usudi stati ispred tebe. Samo mi se čuvaj, i drži se, je l’ me čuješ? Mama će tebi biti oba roditelja, koliko god to bude teško, učinit ću sve da budeš sretna! Znaš, tate nemaju ovakve osjećaje kao mame i ne znaju koliko je bogatstvo kad si odabrana da budeš majka. Devet mjeseci jačaš i razvijaš se ispod majčina srca. Od malog mjehurica formiraš se u prekrasnu malu bebu. Osjetiš sve što majka osjeća. Dio si mene. Moja si. Za nekoliko mjeseci ću da udišem prekrasni miris tvoje kože i da se igram tvojim malim prstićima. Bog dragi zna koliko te želim, volim i koliko ti se radujem.

due-216869_640

Ernest Hemingway je sa šest riječi napisao najtužniju priču na svijetu, a ona glasi ovako:
“Prodaju se. Cipelice za bebu. Nenošene.” Ti i ja napisat ćemo sretnu priču:
“Iznošene. Cipelice za bebu. Kupili nove.”

Drage buduće mame, ne dopustite da vas itko uvjeri da ste nesposobne i da je dijete greška i obaveza.
Ne strahujte ako ostanete sami, jer žene ste i možete sve, posebno kada je dijete u pitanju. Ne dopustite da vas uvjere da je to samo ‘jaje’ i da još nije ‘ništa’, i samo se sjetite da smo svi u majčinoj utrobi na početku bili to ‘ništa’. Život je život. Ubojstvo je ubojstvo. Ako uništiš jaje lastavice, bez obzira na to što je to još uvijek samo jaje, vi znate da je to trebala biti ptica, kojoj ste oduzeli pravo da leti.

     Anonimno      

Svoje tekstove koje želite objaviti anonimno u našoj rubrici “Interview pod šifrom” molimo šaljite na mail: [email protected]

Komentari

Neki baner