Život

Nada je kurva…

Probudila sam se oko 10 sati. Mislila sam da sam dobro, ali nisam bila. Kako da budem ok kada ti je netko poslao poruku da mu nisi jedina? Razbio mi sve iluzije prave ljubavi i sve ono što mi je bilo posebno postalo je obično. Kako da se ponašaš?
PhotoGrid_1471722431336
Brzo će doći, a meni knedla stoji u grlu i imam osjećaj da ću se ugušiti. Uzela sam mobitel, oprezno kao da će me opeći.
Na ekranu je pisalo “One new message”, i bilo me strah pročitati.Bol? Tuga? Ljutnja? Neshvaćanje?
Duboko sam udahnula, a zatim izdahnula.  Otvorila sam poruku, i shvatila da je to mama. Ne znam da li mi je laknulo ili postalo još teže.  Možda taj netko još uvijek spava, možda mi ništa više neće ni odgovoriti?! Možda… Ubijala sam se pitanjima.
Otišla sam pod tuš da rashladim glavu, spremila se, normalno kao i uvijek, (traperice, majica i starke) jer nisam od tog “napucavanja”, i on sam mi je rekao da sam ga zbog te jednostavnosti privukla.
Opet sam se vratila u krevet i krenula da razmišljam:
– “Je l’ on sad stvarno otišao obaviti nešto po pitanju posla? Možda je sada s njom? Gdje je?”
Svaku situaciju u glavi preokreneš, proanaliziraš i pronađeš par nelogičnih situacija gdje je jedina logika da stvarno postoji druga, ali ti ne vjeruješ u to. Komešaš se, plače ti se, ma svi osjećaji svijeta su se sastali u tebi.
Nije to on. Ne može biti!! Toliko puta smo pričali o prijevarama, o odnosima, o razvodima, djeci, sudbinama i mislila sam da dijelimo isto mišljenje. Mislila sam da je čovjek. Da voli, cijeni i poštuje.
Toliko puta sam mu rekla ako bi ja ili on pomisli na druge, da je bolje da taj isti tren prekinemo, jer očito je negdje feler.
Za mene je iskrenost sve. Iskrenost vuče za sobom poštivanje, zatim dolazi povjerenje, a sve skupa obgrli ljubav.  Zar tražim previše? Po meni, oni koji varaju, trebaju dobiti zatvorsku kaznu!! Prevara je meni slična ubojstvu, samo eto što dišeš, ali svaki osjećaj u tebi je ubijen.  Postao si ravnodušan, a nekada si tako lijepo se smijao, ljutio, plakao, osjećao…
S vremena na vrijeme oživiš. Pojavi se u tebi osjećaj ljutnje, gorčine i tuge, a svijestan si toga jer ti se suze slijevaju niz lice. Nisi više uopće siguran da li osjećaš dok se ne pogledaš u ogledalo i ne vidiš crvene oči.
Zašto ljudi varaju?  Kako mogu nastaviti normalno živjeti znajući da su nekome učinili nešto nažao? Kako???
Zazvonio mi je mobitel. To je bio on i rekao mi je da me čeka pred hotelom. Unormalila sam se koliko je to bilo moguće.
Hodali smo nekih 10-tak minuta, a potom sjeli u jedan kafić i naručili kavu.Promatrala sam ga, a on je pričao.
Prvi put je spomenuo bivšu, tj. bivše. Rekao mi je da je bio u dugoj vezi, i da su jedno drugome bili prvi u svemu.
Hodali su 6-7 godina i prekinuli njegovom krivicom. Rekao je da mu je žao, i da iskreno se nada da će biti sretna. Pitala sam ga:
– “Kada bi ona htjela, da li bi se pomirio s njom?”, na što mi je odgovorio:
– “Nema od toga ništa, kada bi se pomirili, to bi bio samo sex!”.
Laknulo mi je. Znači ona nije ona o kojoj se radi u poruci. Nastavio je dalje…
– “Vidiš ovu konobaricu? Podsjeća me na bivšu!”
– “Lijepa je! (stvarno je bila lijepa) Jesmo zato sjeli u ovaj kafić?’, pitala sam.
Mogao je osjetiti u mome pitanju i ljubomoru i tugu.
– “Ne! S njom sam pokušao nakon Marije, i hodali smo par mjeseci, i tokom sexa sam je nazvao tuđim imenom, i tu nam je došao kraj!”
– “Kako si je nazvao? Isuse, bilo bi joj lakše da si je ošamario!?”
– “Nazvao sam je Marija!”
Vratila mi se opet u glavu ideja da je s njom, da je ona ta druga, zapravo prva, iako me uvjeravao da je to gotova priča, ali previše puta ju je spomenuo.  Rekla sam mu da mi nije jasno kako nisam odustala od nas, jer stvarno je bilo svega.
Svađe, nejavljanja, prijatelja koji su nam radili spačke, kilometara, a ja sam još tu…
Rekao mi je:
– “Nisi odustala jer iskreno voliš!”
Bio je u pravu. Čovjek kad iskreno voli, mozak stavi na ‘off’ i ide samo srcem i ne dopušta da ga išta zaustavi.
Tako sam ja! Cijeli svoj život sam iz korijena promijenila zbog nas i dočekam da budem prevarena? Zar mi je to stvarno napravio? Sjedili smo i pričali gluposti, ali mogao mi je osjetiti tugu i u očima i u glasu.
– “Tebi četiri žene ne bi bile dovoljne!”
– “Ne trebaju mi četiri! Tvoje oči, tvoje usne, tvoje ruke i tvoje dupe! Eto ga!”
Nasmijala sam se. Konj! – uvijek je znao reći pravu riječ u pravo vrijeme.
On osjećaje krije duboko u sebi, isplivaju kada osjeti da se gubim, jer rijetko kad mi kaže nešto ‘romantično’. Kada dočekaš to imaš osjećaj da si dobio na lottu! Jedan njegov kompliment vrijedi kao milijun tuđih.
Platio je kavu, ustali smo i otišli. Šetali smo parkom kao dvoje prijatelja, uvijek  sam se bojala predložiti mu da se uzmeno za ruke misleći da će odbiti. Pokazao mi je neku zgradu i rekao:
– “Ovdje ti radi Marija, hoćeš da te odvedem na upoznavanje?”, smijao se, smijala sam se i ja, a duša mi je plakala! Pukla sam nakon par sekundi…
– “Jebena Marija više!! Mučiš i sebe i mene! Idi joj, još ti nije kasno!”
Smijao se, a ja sam se namrštila i molila Boga da ne zaplačem.
Pozdravili smo se nedaleko od hotela.
U stanu su mu majstori, renovirao je nešto, a mama mu nije bila kući.
Ostatak dana provela sam šetajući, kupujući i ubijajući se pitanjima.
Došla mi je poruka, bez problema sam je otvorila jer cijeli dan sam se psihički pripremala za to.
– “Ispričavam se, pogrešan broj!”
– “Sigurno??”
– “Ivana?”
– “Lucija je.”
– “Greška je!”
– “Tko si da si jebi se!!”
Došla sam u hotel, i počela plakati, od sreće, zbunjenosti, neizvijesnosti…napokon sam disala punim plućima!
FB_IMG_1471722476620Oko 20:00 dobila sam poruku od njega:
– “Jesi gladna?”
– “Nisam! Jela sam!”
– “Pojest ćeš sa mnom pizzu, bit će još dva prijatelja! Spremaj se!”
– “Kad ćeš doći po mene?”
– “Tu smo za 10 minuta!”
– “Ok!”
Bila sam u šoku, jer to je prvi put da me upoznaje s nekim iz svoje ekipe. Bila sam sretna, i opet najobičnije obučena, bez imalo glume. Bila sam svoja.
Momci su bili normalni, jednostavni, simpatični i nasmijani. Bilo je veselo. Ali opet sam bila tužnjikava jer ujutro krećem i ne znam za koliko mjeseci ću ga vidjeti. Glupa daljina. Glupi kilometri. Ustali smo se i pozdravili. On me čvrsto zagrlio i rekao mi da pazim ma sebe. Pitala sam ga:
– “Zar se ti nećeš vratiti?”
– “Kako ću, treba mi do stana 40 minuta, dok se vratim isto toliko, (nije bio sa svojim autom) a skoro je ponoć, ujutro moram na posao u 7. Nisi ni ti spavala!”
– ‘Da. Dobro! Razumijem…’
Mislim, kada nekoga voliš ne brineš se za vrijeme, ni hoćeš li kasniti negdje, ni kako ćeš…
Činiš sve, riskiraš – ako voliš, ako ti je stalo!
Od samog našeg početka, znala s da me ne voli kako bi trebalo da se voli.Voli se kako ja volim. Dobro, ja baš previše volim. Da je volio u pola kao ja bilo bi i više nego dovoljno. Ostavala sam uz njega baš zato jer sam ga previše voljela.
Pravdala sam si njegove postupke jer nisam htjela bez njega, uvukao mi se previše pod kožu da bi dalje nastavila bez njega. Možda me nije prevario, ali nije me ni volio kako se voli… Oboje boli jednako!
Ako imaš osjećaj da nešto nije u redu, onda nešto stvarno nije u redu.
Ja sam se nadala da će se neke stvari promijeniti ali nikada nisu.
Nada je kurva!
                                   Divlji Anđeo

Komentari

Neki baner