Život

Vrati se u kutiju/kuhinju!

Ženama je mjesto u kuhinji – rekao je moj frend Luka i zapalio cigaretu. Zvučao je smrtno ozbiljno što me zaprepastilo.

– “Pa da! Mi muškarci zarađujemo, a vi žene kuhate i odgajate djecu!”, nastavio je ozbiljnim glasom.
I ne, nije bilo ni trunke sarkazma niti je rekao ‘Šalim seeeeee’,  iako se dio mene tome nadao. Bio je brutalno iskren, ma brutalno šovinistički iskren. Ne krivim ga, jer Luka je tako odgojen. Izašao je iz kutije u kojoj je očito i dalje XIX st. i žene su malo jeftinije od krava. Pogledala sam u kavu i zamišljala kako mu je prosipam u facu, ali naravno, nisam to učinila. Dama u meni (opet stvar kutije) mi nije dopuštala, jer to nije lijepo (pitaj moju mamu). Luka me vratio u doba vrtića. Imali smo sat bojanja, a poslije njega crtić po želji. Ja sam mrzila bojati, bilo mi je predosadno, il’ sam se bojala rekacije jedne tete koja bi me uvijek opominjala i govorila: – “Loše, ponovno!!” (jedina sam očito prelazila onu crtu i bila neodgovorna) Dijete od 3-4 godine je neodgovorno, jer prelazi jebenu crtu i zato po kazni će zadnje gledati crtić – bolje rečeno, gledati će zadnjih 10 min., samo jer je bojicom prešlo crtu. Od tad’ mrzim crtati i  bojati, tj., bojim se crtati i bojati, jer bi mogla opet doći ona teta i reći ‘Loše, jako loše’ – vrati se u kutiju i crtaj kao svi!

PhotoGrid_1472329714573

U osnovnoj školi, ponovno, sat likovnog. Tema: Grožđe. Obojala sam ga jedina ljubičasto i dobila jedinicu. (opet kutija) Zašto nisam kao svi zeleno, pitala me učiteljica dok su se ostali učenici podsmjehivali.

– “U moje babe je ljubičasto”, rekla sam ponosno i prihvatila jedinicu iz likovnog.(vrati se u kutiju i bojaj zeleno)

Jel’ moram reći da od tada mrzim grožđe?

Nisam okružena ljudima, nego robotima koji izađu iz kutije i rade isto. Jednom davno netko je rekao nešto i od tad’ svi rade tako…

Imala sam prijateljicu kojoj se sviđao jedan dečko i odgovarala mu je na poruke svako 15 dana i onda se pitala zašto je tako hladan prema njoj.

– “Javi mu se prva”, rekla sam ponosno, i dobila jezikovu juhu ostalih djevojki.
– “Ona je žensko!! Ona se ne smije javiti prva!”, bio je odgovor koji me vratio u misao na kutije. Ismijali su moju ideju, a prijateljica je dva mjeseca kasnije plakala, jer je neka druga djevojka koja poput mene mrzi kutije, prva mu se javila i osvojila komada. Pa ti radi po propisima… Ostala je možda bez dobrog dečka, koji nije šovinist, koji bi osudio to prvo javljanje i prozvao žensku ‘lakom’ i nedoličnom. Sigurna sam da bi tako moj frend Luka, koji je odgojen da su žene manje vrijedne i da su njegov privatni rob te “lake” ako nešto prve urade. Ma ako samo mrvu odkače od jebenih propisa, jedan jebeni korak (što dolikuje samo mušku) odmah slijedi ona priča o kutiji! Milijun puta sam doživjela to.

j

– “Zašto igraš te muške igrice? Cure igraju Sims i Kim Kardasian odjevaju, znaš?”
– “Zašto si u tim dugim hlačama ljeti? Pogledaj druge cure kako su lijepo potamnile.. Ti si bijela k’o Jelena Rozga!”
– “Zašto si obula tene, a ne štikle?”
– “Zašto psuješ?”
– “Zašto ne jedeš mrkvu?”
– “Zašto imaš vezu na daljinu, a možeš naći nekoga ovdje?”
– “Zašto ne piješ?”
– “Zašto piješ?”
– “Zašto ne slušaš Milana Stankovića?”
– “Zašto ne smršaš?”
– “Zašto se ne udebljaš?”

Vrati se u kutiju!!

Ono vječito uspoređivanje sa drugim ljudima i njihovim životom…Dokle više?!?

Ne smiješ ni slučajno biti malo svoja, onda si čudak, onda si Josipa Lisac! Nemaš pravo bit Josipa Lisac! Nemaš pravo biti pametna, uspješna, ambiciozna ili nedaj Bože SVOJA! Moraš biti kao druge! Druge rade ono što im kažu, ono što je jedna baba 1689., rekla da je ispravno. Onda se čude što smo stalno u toj 1689., zaluđeni onim da moramo biti svi isti.

Nema nitko pravo misliti svojom glavom, jel’ znaš?

Bojaj od crtice do crtice, nikako ne smiješ prijeći! Dobit ćeš kaznu i zadnja gledati crtić. Pobogu više!?! Piši po jebenim pravilima, jer svi vole kada je sve po propisima. Živi po načelima kojima ti ispiru mozak još od vrtića! – “Vrati se u kutiju!!!! Ti ŽENO, tamo u kuhinju!! Šuti i životari, jer nisi stvorena za ništa drugo!” – reče neka tamo baba Manda još 1689.

Josipa Milas

[email protected]

POSEBNA NAPOMENA:
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Amazonke.com

 

Komentari

Neki baner