Život

Vesela, vedra i na usluzi…

Učili su me roditelji da budem skromna, smjerna, poštena, ne previše glasna, podatna i POSLUŠNA! Mama je po sto puta ponavljala: “PREŠUTI”, “skupi noge kad sjediš”, “ispravi leđa!”, “Posluži tati večeru, a i brat je tu i njega posluži!”

retro-1353267_1920

Udala sam se i riješila se tate i brata, ali sam dobila muža. Opet je moja majka opominjala: “Ide ti muž, ustani! Serviraj mu večeru!”

Nisam shvaćala, zašto se mora muža čekati u stojećem stavu i zašto moram servirati večeru ako ne znam je li čovjek gladan!? Moja mama nije znala precizan odgovor,  štoviše, učinilo mi se da nije nikad ni razmišljala o tome dok je nisam pitala. To je tako i ….! I što? Zapravo ništa! Malo sam se toga držala, pa onda malo nisam! Nisam nakon što sam nekoliko puta zaredom sve što sam skuhala uzalud servirala, jer On nije bio gladan. No, onda sam ubrzo shvatila da sam bez veze kuhala, prala suđe iz kojeg nije nitko jeo, bacala hranu koju sam pola dana pripremala (ali pritom i vježbala kuhanje) i sve to uz pomalo povrijeđeni ego. Taj povrijeđeni ego, on je zapravo najviše bolio! Ma, shvatila sam u međuvremenu da me mama pokušavala namagarčiti (nehotice doduše, jer i nju su tako namagarčili nekad prije), a i moj muž me pokušavao malo prilagoditi sebi.

Ah, kako su se samo trudili oko mene! 🙂  Puno puta su mi sve lijepo polako objasnili, kontrolirali jesam li shvatila, jesam sigurno sve shvatila, onda su mi dali da vježbam, pa su me opet kontrolirali, pa ispravljali greške. I onda je mama, negdje putem ipak odustala. Valjda je shvatila da sam beznadežan slučaj. Još je doduše ponekad prijekornim glasom malo kudila, ali nije više puno inzistirala. Negdje u toku svih tih bračnih godina, shvatila sam da je ipak ponešto naučila od mene, ali moram priznati da je i ona teško shvaćala. 😉 No, ipak ću se pohvaliti i priznati da je nakon inih godina negdje jednom, stidljivo, ali sa dozom ponosa (ili sam ja to tako htjela čuti?), rekla:

– Ti si drugačija!

Ja sam to uzela kao pohvalu mojoj tvrdoglavosti i netalentiranosti za usvajanje navika i znanja koja se već stoljećima revno prenose sa majke na kćer, a imaju veze sa vještinom ugađanja muškarcima koji to dobrohotno prihvaćaju, kao stvari koje se podrazumijevaju same po sebi. Ne mislim da je tu nešto posebno kriv ili zločest moj muž. On je samo prihvaćao ono što su mu rekli da ga ide. Nije mislio puno o tome što ja kuham ručak jednom rukom, drugom stavljam prati veš, nosom pridržavam usisavač, a guzom stišćem vrata frižidera, jer su mi pune ruke. Sve to dok on čita novine nakon što smo zajedno došli s posla. Da! Zajedno smo došli s posla, pa je on čitao novine da se odmori od naporna dana, a i da mi ne smeta dok sam luda i u poslu oko ručka ili večere. Nije on loš čovjek, samo mu nije palo na pamet da mi pomogne, ali je zato uvijek kad je moja nervoza skoro dosegla razornu snagu, smireno rekao:

– Nemoj kuhati ako ti je teško, odmori se! Možemo pojesti nešto u gradu.

On je zapravo drag čovjek i pun razumijevanja. Ne možeš da ga ne voliš! No, ja sam cijelo vrijeme ipak poštovala većinu tih duboko mi usađenih tradicijskih normi ponašanja žene prema muškarcu. I nije mi žao, nego sam zapravo vrlo često uživala u tome. Onda kad nisam uživala, onda sam potiho nabrajala. Ili glasno, vrlo glasno- kako kad. Moj muž nije uvijek razumio što mi je, pa je najčešće zaključio da je to PMS (kad ga je otkrio). Znao je da ti napadi podbadanja i protestiranja dolaze u naletima i kad prođu, ja budem opet ona stara vesela, vedra i na usluzi.

Sve to su duboko uvriježena pravila u odnosima između žene i muškarca, koje nam nameće tradicija, odgoj, način funkcioniranja ili možda jednostavno spolne predispozicije. Ja sam svakako spretnija u kućanskim poslovima od njega, uz to me veseli brinuti o njemu. On to vraća nekom drugačijom brigom za mene. Kad sve zbrojim i oduzmem- to je vjerojatno ljubav! Mi žene često volimo reći da smo žrtve te ljubavi, no ako zanemarim onaj početni period našeg braka, ja se svakako ne osjećam kao žrtva.

Ako želimo biti poštene, moramo uzeti u obzir da zbog tradicionalnih postavki muško-ženskih odnosa, muškarci cijeli život jedu ono što žena želi kuhati, uglavnom nose košulje koje se prvenstveno sviđaju ženi ili spavaju na krevetu koji im je ona odabrala. Zaključite samo tko je prava žrtva tih miješanih zajednica. 😉

Viktorija Herak

[email protected]

POSEBNA NAPOMENA:
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Amazonke.com

Komentari

Neki baner