Život

Posljednji koji ti čestitam…

Utorak, 25. lipnja ’13

– “Ja ti sutra idem, a ti ostani kakva jesi! Nemoj da te itko promijeni, molim te! Drago mi je da sam te upoznao, znaš?”
– “Kada ću te opet vidjeti?”, pitala sam sa suzama u očima
– “Doći ću opet dogodine u lipnju…”
– “Eto, možda stigneš za moj rođendan…”
– “Kada ti je rođendan?”
– “Bio je prošli tjedan.”
Nakon četiri dana, točnije, četiri noći što smo ih proveli upoznavajući se, konačno me poljubio.
– “Sretan ti rođendan sa malim zakašnjenjem!”
To mi je bio najljepši rođendanski poklon ikada.
Bila sam zbunjena, još željna njegovih usana, ali kada je opet krenuo prema meni rekla sam mu ‘Nemoj, htjela bih, ali i ovako je previše teško i pomalo čudno da nakon četiri dana poznanstva plačem što ideš. Zašto imam osjećaj da te poznajem već godinama?’
Opet je primaknuo svoje usne mojima, a ja se nisam branila…
Tu noć, kiša je padala kao luda, a nisu je najavili na vremenskoj prognozi.
Munje su bojale nebo, a mi smo bili zagrljeni i samo smo šutili.
Tugu si mogao rezati nožem, i svaka riječ je bila suvišna.
Shvatili smo oboje da je otpočelo, ali valjda smo se bojali daljine, kilometara, nas.
– “Vidiš, i nebo plače što se rastajemo!”, izgovorila sam, a on me je još jače obgrlio.
Bila je to najljepša noć sa najboljim rođendanskim poklonom koji je malo kasnio, ali ga je baš to učinilo posebnim!

balloons-388973_640
Hej ti! Sutra ti je rođendan, jel’ znaš?
Sjećaš se da sam ti ga svaki put čestitala točno u ponoć, a prošle godine rekao si da si i sam zaboravio da ti je…
Vidiš, ja ti znam svaki datum, svaki dan i svaki sat po pitanju nas, ureže se to u mene…
Ova godina je po svemu bila posebna, pa je i rođendanska čestitka i poklon trebao biti poseban, jer sam sve već bila isplanirala mjesecima unaprijed.
Sada znam zašto kažu da nije dobro planirati ‘daleko’ i unaprijed se radovati.
Sada imam samo ove riječi i sjećanja popraćena suzama, jer boli!
Nas više nema! Nema tebe, a i ja sam daleko od one stare, nasmijane i sretne sebe! Ide na bolje, sastavljam se, komadić po komadić i tako dan za danom…
Danima slušam onu Merlinovu pjesmu:
– ” Ja nisam bio tu, ne,
ne ja nisam bio tu,
te noći kad su, kažu
je vidjeli s njim…”
Znaš, sasvim normalno bi bilo da ti poželim sve najgore, jer ranio si me kada sam bila najsretnija s tobom –  onako nepripremljenu i bez sumnji, baš zato ovako prokleto jako boli sve, ali ne mogu ti poželjeti loše! Ne mogu ti poželjeti da se pokaješ i patiš, valjda jer te još uvijek ima previše u meni onakvog kakvog sam te zavoljela.
Znam, glupa sam! Svaka druga bi sjela u auto i otišla do nje i rekla joj sve, uništila te i osvetila se bez pokajanja, ali ja eto ne spadam u tu sortu (pametnih) žena.
Želim da si sretan!
Ako si se odlučio da ostaneš s njom, onda joj budi najbolji! Ja sam imala eto tu sreću da mi razbiju iluzije da sam ti ja jedina i po svemu posebna. Ona ne zna da smo bile dvije cijelo vrijeme, a što se mene tiče, neće ni saznati, samo, ti joj se iskupi, najbolje što možeš i znaš – zaslužuje puno više od onoga što si joj davao!
Ako si shvatio da ne možeš gledati u njene oči koje te vole, znajući da si je prevario, onda ti želim da pronađeš novu, s kojom ćeš biti iskren i koju ćeš voljeti kako se voli!
Da, dobro si pročitao, želim ti sve najbolje od srca, iskreno, jednako kao sebi.
Želim ti da nikada ne budeš prevaren, i da nikada ne osjetiš ovu bol što te doslovce grize koliko god joj se otimao.
Ovo što sada proživljavam, ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju, a kamo li tebi, bez obzira što si mi sve ovo ti prouzročio.
Mrzim ovo stanje duše i uma!
Mrzim što sam se začahurila i tjeram od sebe one za koje znam da me vole i da me nikada neće razočarati, ali eto jednostavno nemam snage s njima pričati i na silu se smijati…sastavljam se uz neke nove, nepoznate i drage ljude koji ne postavljaju previše pitanja, a saslušaju me kada se nad mene nadvije crni oblak tuge…

Znaš medo, uz tebe sam bila najsretnija, a imala sam te samo ‘pola’ po nekoj logici – polovina tebe išla je meni, a polovina njoj i obje smo bile tu, sretne i zadovoljne…Sada se predaj jednoj, kao cijelina bez da se dijeliš uokolo i zamisli koliku ćeš sreću proizvesti u njenoj duši i srcu i koliko će joj osmjeh ukrašavati lice, očiju uprtih samo u tebe…
Već imaš dovoljno godina da osnuješ obitelj, onakvu kakvu sam ja zamišljala za nas.
Želim ti topli dom pun ljubavi, poštivanja, sreće i mira.
Želim da ga ispuniš malim slatkim stvorenjima koja će biti plod vaše ljubavi i koja će vam uskakati u krevet ranom zorom skačući po vama i gromoglasno vrišteći ‘Mamaaaaaa! Tataaaa!’- zamisli kako će to biti divno!

birthday-cake-380178_640
Jesi zamislio? – to je dovoljno za sreću…
Iskreno se nadam da ti se u životu neće obiti o glavu ni jedna suza koja je sletjela niz moje lice.
Zapravo, ako me Bog posluša, neka pretvori svaku moju suzu u tvoje buduće sretne trenutke, neka te učini čovjekom, a ubije ono neljudsko u tebi, eto, to ti želim!
Znaš, ljuta sam na sebe što ne znam biti kučka i što ti ne znam ‘čestitati’ rođendan kako si zaslužio nakon svega, ali to je jednostavno jače od mene. Protiv sebe ne mogu, samo to znam i znam da ću jednom biti sretna s nekim tko će me znati cijeniti i voljeti, jer sam to zaslužila!
Sretan ti rođendan medo, i svaki naredni koji dolazi, jer ovo je posljednji koji ti čestitam…

 

Divlji Anđeo

[email protected]

Komentari

Neki baner