Život

Oprosti…

Ponekad pomisliš u životu: Možda bi trebala negdje daleko, sve početi ispočetka. Ispraviti greške, biti bolja osoba, kloniti se krivih ljudi… Ali zapravo, ljudi su svugdje isti. I dobri i loši. Tračeri koji ne mare što drugima nanose bol. I čemu onda kretati ispočetka, negdje drugdje? Mijenjati sebe? Kad zapravo… oni što me osuđuju, mnogo su gori. A ja sam zapravo barem toliko prisebna, da nemam potrebu suditi o njihovim odabirima i njihovim načinima života.

Nije mi teško reći:

Ako sam pogriješila – oprosti.
Ako sam te uvrijedila – oprosti.
Znaj bilo je nehotice, ali svejedno – oprosti.

woman-1246594_960_720

Oprosti.
1 riječ,
7 slova,
U kombinaciji s hvala, zaista može promijeniti svijet.

Ali ljudi to ne razumiju. Ne kuže da je lako pružiti nekome ruku, ma koliko taj neko bio loš. Problem nastaje kad taj drugi odbije prihvatiti ruku. Ali neka. To je njegov odabir.  Ako on i dalje želi biti slijep i zaluđen, pa neka.  Ali tvoja je ruka pružena, tvoja je savjest mirna.  Možeš bilo koga, bilo gdje pogledati u oči, mirne duše, nasmiješiti se i reći: “Misle svašta o meni, nije važno.”

Ljudi su prolazna stavka, isto kao godišnja doba. Nažalost to je tako. Nekih što su mi zadavali glavobolje prije više godina, danas se ni ne sjećam, a možda su glavobolje bile veće nego ove sad. S druge strane kažem svemiru, Bogu, Velikom duhu tamo negdje gore: “Hvala ti, što postoje takvi ljudi, hvala što si ih poslao na moj put, da mi ukažeš na moje vlastite greške. Hvala što si mi dao snagu da prebrodim loše trenutke, oči da vidim pogreške, motivaciju da prijeđem preko njih i naučim biti bolja osoba. Prvenstveno sebi, a onda i onima koji su mi bitni i onima koji će tek doći u moj život.”

Hvala ti što si mi poslao mnogo loših ljudi kako bih znala prepoznati one koji vrijede, tako da ih zavolim i sačuvam u svome životu.

No put do te moje spoznaje nije bio nimalo lak. Nisam iz prva shvatila da okrenuti drugi obraz kad ti opale pljusku, ne znači biti kukavica, koja se ne zna obraniti, već znači zatvoriti krug. Jer ako uzvratiš pljusku, dobit ćeš joj jednu i tako u nedogled.

Danas kad mi odvale pljusku, ja im zahvalim, okrenem se i odem. Pustim da neko vrijeme likuju, dok ne shvate da su izgubili. Dok ne shvate da se i dalje vrte u istim ciklusima koji ih ne vode nigdje i s njima tonu, dok ja negdje druge otkrivam nove stvari i nove ljude i učim živjeti punim plućima, s iskrenom željom da svakom čovjeku bude bolje.

Jer što više drugima želim dobro, to više se meni dobro vraća. I osjećaj je oslobađajući. Probajte, možda otkrijete da život ne mora uvijek biti kompliciran, ni ova planeta, ružno mjesto za stanovati 🙂

Marija Klasiček

[email protected]

POSEBNA NAPOMENA:
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Amazonke.com

Komentari

Neki baner