Život

Misija života jedne žene…

Zdravo drage moje. Danas sam nešto posebno naklonjena nama, nježnijem polu, tako da ću o nama i da pišem. Zaslužile smo. Razmišljala sam ovih dana dosta o tome šta je zapravo jedna žena, koliko je važna, koliko puno nosi na svojim leđima, u svojem trbuhu, na ramenima i u glavi. Ne znam, možda me je ovo blaženo stanje u kojem sam omekšalo, ali evo, neka ovaj tekst bude posvećen svim ženama ovoga svijeta, svim majkama, svim bakama, kćerkama, djevojčicama i malim i velikim damama. Ovo je tekst Žena.

images

Kada sam saznala da ću postati majka, u svojoj dvadesetrećoj godini, bili sam presrećna. Prestrašena, nervozna, ali iznad toga svega srećna. To je značilo da u  meni živi beba. Da u meni raste jedan mali, novi život, jedno biće koje zavisi od mene, koje se u mojoj utrobi hrani, i koje će biti tu dok sam živa. Ne, neću reći da je sve bilo savršeno, i da sam ja bila 100% sigurna u sebe i sve što se dešava. Bila sam čas u oblacima, čas izbezumljena i izgubljena, čak na smrt preplašena. Plašila se da neću biti dovoljna, da neću biti dovoljno dobra, da neću znati svojoj bebi biti dobra mama. No onog trenutka, kada sam osjetila taj život u sebi, kada je napravila svoj prvi pokret u mojem trbuhu, tada sam znala, biću najbolja majka na svijetu. No, neću ovaj put da pišem o sebi. Ovo je bio samo mali uvod, da shvatite što sam najednom tako nježna, i da shvatite zašto sam došla do takvih zaključaka. Ovaj tekst posvećujem svim ženama, ali nekome posebno. Jednoj posebnoj ženi, jednom posebnom biću, mojoj majci.

Znam da baš kao ni svaka druga kćerka, ja njoj nisam bila baš najbolja, svojeglava, tvrdoglava, i nekako previše samostalna od samog početka. Često smo se svađale, nismo pronalazile zajednički jezik, svaka je vukla na svoju stranu i dokazivala svoje. Ali ispod svega toga, iako sam bila hladna i samostalna, kad je ona u pitanju, oduvijek sam bila osjetljiva. Nisam voljela da se to vidi, jer nisam baš neko ko voli iskazivati osjećanja javno, ali bilo je tako. Kad je ona bila u pitanju, bila sam ranjiva. Kad mi je bilo nekih trinaestak godina, jako se razboljela. Vjerovatno je i to jedan od razloga što sam ja tako rano odrasla i počela da razmišljam onako kako jedna trinaestogodišnjakinja ne bi trebalo da razmišlja. I sigurna sam da je i to jedan od razloga što sam toliko vezana za nju iako se nismo slagale baš nikako. Donedavno sam joj zamjerala toliko toga. Nije mi bilo jasno zašto radi to što radi, zašto se ponaša tako kako se ponaša, no sada znam. Sada kada ću i sama postati majka, ja shvatam da želim biti ista kao ona svom djetetu. Baš ista. I sada shvatam, kolika je u stvari ljubav između nas dve.

Želim njoj, i svim majkama ovoga svijeta reći “HVALA”. Želim reći da vas mi kćerke, volimo, da vas razumijemo, i da je ta veza između majke i kćerke nešto sveto, nešto najposebnije što može biti na ovom svijetu.   Želim da shvatite koliko ste bitne i posebne, i da ne budete tužne ako jedan dio života vam se čini da mi ništa ne vidimo i ništa ne cijenimo. Doći će vrijeme kada ćete se i same uvjeriti kako sve što ste govorile i radile ima učinka, i kako je svaka od nas postala samo mlađa verzija vas samih. Zato, hvala ti majko. Za život, za moj svakih uzdisaj i izdisaj na ovome svijetu, hvala ti što postojiš, i hvala ti što sam ista ti.

mama-i-cerka

Voljela bih da mi Bog podari kćerku. Da me blagoslovi sa tim darom, da i ja jednoga dana mogu imati takvu neraskidivu i posebnu vezu kakvu mogu imati samo majka i kćerka. Drage majke, znajte da ste posebne. Najposebnije. Znajte da je ovaj svijet na vašim leđima, ali da je opet to tako lijepo, jer imati to breme na svojim plećima je istovremeno i najveći dar koji možete imati. Imate život ispod sebe koji zavisi od vas, imate dom i porodicu koju treba da stvorite i čuvate, imate blago koje je neprocjenjivo i nemjerljivo.

Drage moje žene, radujte se danu kada ćete i same saznati da jedan novi život raste u vama. Radujte se tom trenutku neizmjerne sreće, radujte se tom novom životu, tom nevjerovatnom biću koje će da vas prati i drži za ruku cijeli vaš život. Radujte se,jer nema veće radosti, nema veće sreće od toga da postanete, majka. To je misija žene na ovom svijetu, najveći zadatak koji može da ima i najveći poklon koji može da dobije. Jer upamtite, svega ima, sve može da se mijenja i i zamijeni, ali samo je je jedna, jedina majka.

 

Aleksandra

[email protected]

Komentari

Neki baner