Život

Coolerica živi svoj san…

Jedno jutro se probudiš i shvatiš da je ipak sve imalo smisla. Shvstiš da su i loši dani imali smisla. Čak i suze u kasnim satima. Okreneš se i osvrneš na svoj život. Bilo je lijepih trenutaka, lijepih ljudi, jednako kao i onih manje lijepih… Pogledaš to raskrižje i odlučiš suočiti se.

Upravo stojim na jednom takvom, okrećem se i vidim da sam uradila dobru stvar. Odabrala sam ispravnu stazu, onog 10.1.2016 kad sam u zadnji tren otrčala kod tete na kompjuter poslati priču na natječaj. Bila je točno ponoć kad sam završila priču i poslala mail. Nisam se nadala da će je netko sa portala i pročitati. Sutra sam se ponovno javila i upitala kada će rezultati natječaja. Uopće ne znam zašto sam to pitala, no to je bila moja najbolja odluka o životu… Par poruka sa urednicom Marom (ti sjajna ženo, opet, hvala ti!) i poslala sam moju prvu kolumnu. Sva u šoku i oblacima skakala sam po pločicama i shvatila da postoji mogućnost da živim svoj san…

Girls___Beautyful_Girls_The_girl_about_something_dreams_051984_

Tog kišnog, hladnog, januarskog ponedjeljka moj život počeo mijenjati. Ja obična, nadasve prosječna, djevojka iz susjedstva imam tu moć da me čitaju nepoznati ljudi (OK, većinom djevojke svih dobi). Svakog ponedjeljka sam živjela svoj san. Moje srce bilo bi veliko kao politički plakat na svaku poruku i pohvalu ljudi koje vjerojatno neću nikada upoznati (nadam se da hoću ipak i najradije bih vas sve zagrlila). Bilo je i trenutaka kada sam bila u elementu #BozePetramalobimalonebi i kada nisam vjerovala da sam dobra, no tad bi Urednica i djevojke (najbolje moguće kolegice) rekle par riječi i shvatila bih da sad moram. Mi smo ti Marko, jedna mala sretna obitelj koja gura jedna drugu dalje i vjeruju jedna u drugu. Uvijek neka iskoči i iznenadi. Naravno tu je uvijek bila i podrška mojih najbližih, bez kojih puno tog ne bi imalo smisla.

Coolerica je djevojka koju sam stvorila i uz koju postajem zrelija. Često nemam m*** biti tako brtika uživo al’ uz nju mijenjam i sebe. Sve više nalikujemo i zbog tog sam sretna… Vjerovatno si me prestao čitati jer sam danas malo uspavana, no okriviti za to mogu zadnja 24 sata. Malo ljudi je znalo tko stoji iza te jezičave djevojke, no, Marko, u subotu je izašao moj intervju sa našom atletičarkom Mateom i konačno sam ga objavila na svom FB profilu. Zahvaljujući mojoj blesavoj teti koja je sve živo šerala na svoj zid dobila sam milijardu poruka onih bližih, daljih pa i ljudi koje tek tako iz viđenja znam. Zadnji put sam toliku pozornost imala kad sam se okliznula u banci i svi su se počeli smijat. #čakitetazasalterom…

Ne mogu ti opisati kako se osjećam. Malo me sram, malo sam sretna, malo me strah očekivanja… Toliko emocija! Drago mi je kad čujem da se netko pronašao. Valjda je to najlijepše što možemo čuti mi što misli prenosimo na papir ili tipkovnicu.

Mogu samo reći hvala vam ljudi. Hvala vam što me činite sretnom, hvala što se pronalazite i dajete podršku. Rijetko ostajem bez teksta (ironično, zar ne?) ali evo, ostala sam. Drago mi je da sam primjer djevojke koja ima priliku živjeti ono što je sanjala. Ako mogu ja, mogu svi 😀

Jedino što ti mogu reći nakon svega je, da nikad, ali nikad ne prestaneš vjerovati. Uvijek se neka vrata od nekud pojave i odškrinu. Na tebi je hoćeš to htjeti primjetiti. Nikad ne dopusti da ti snovi ispadnu iz ruke. Drži ih čvrsto i ne dopusti nikome da te razuvjeri.

Samo tako ćeš jednoga dana biti ispunjen!

Josipa Milas

Komentari

Neki baner