Život

Privatnost u vezi…

Postoji li privatnost u vezi? Ili je to samo pojam kojeg nameću oni koji nešto skrivaju? Ako dijelimo sve… milijun smo puta jedno drugo vidjeli golo, spavamo zajedno, istražujemo svaki kutak tijela i bića i tvrdimo da “se u dušu znamo”.. o kakvoj povredi privatnosti se tu priča? 

Svatko ima svoj osobni prostor. Zdrav prostor. Svoje prijatelje i kave s njima, svoje hobbye i interese. Ne moramo dijeliti sve i biti kao pupčanom vrpcom povezani, ako smo zajedno… ali odbiti, pružiti partneru mobitel da nekog nazove… hallo? Ček? Oglas za uzbunu? Da… definitivno da! I rečenica izleti sama: “Neću ti čitati poruke… hej samo želim nazvati susjedu… i tebi je to problem? Oke…”

girl-926622_960_720

Često čujem komentare: “Ona je njemu kopala po mobitelu.”
Ili: “On je provjeravao kud ona ide i da li je zbilja bila s tom i tom prijateljicom. Pa joj je onda provalio na Fejs…”

Je li to stvar kršenja privatnosti ili je problem povjerenje koje je narušeno i prisutnost patološke ljubomore?

Nedavno mi se po ne znam koji put, prijateljica požalila na treću osobu u svojoj vezi. Problem se vuče već mjesecima i ona je na izmaku živaca, do te mjere da je postala paranoična. Njen dečko, s kojim živi već nekoliko mjeseci i koji se radi nje preselio na drugi kraj Hrvatske, ima prijateljicu koja mu šalje svakakve poruke seksualne naravi u bilo koje doba dana i noći. I iako joj navodno, ne uzvraća istom mjerom, već se trudi biti isključivo prijateljski nastrojen prema njoj, ipak nije spreman prekinuti taj odnos, te ga i dalje njeguje, da se eto tako izrazim.

Moju frendicu to itekako frustrira. Stalno mu provjerava mobitel, briše poruke te druge cure, odgovara umjesto njega.. pa se svađaju. Pa on odlazi u šetnju kako bi s tom drugom u miru porazgovarao jer su oni, sad ga citiram: “samo prijatelji a ona ima specifičan smisao za humor”.

Sve to skupa postalo je smiješno i više se ne zna tko je lud u cijeloj priči. On moju prijateljicu stalno optužuje za paranoju, ljubomoru, opsesiju, povredu privatnosti, dok s druge strane radi sve kako bi dodatno hranio te njene reakcije.

Čekam trenutak kad će ona puknuti do kraja i prekinuti s njim, jer iskreno smatram da je taj odnos otišao kvragu odavno, ali nemam joj pravo mudrovati niti savjetovati, kad vidim da još nije spremna dići ruke od njega. Mogu jedino slušati kad mi se javi i povjeri, u nadi da će pakao u kojem se našla okončati, te će opet biti sretna. O njemu i njegovoj “privatnosti”, te ženi koja naganja zauzetog frajera ne želim ni pisati mišljenje… mislim da se može iščitati između redaka.

Sjećam se riječi svog bivšeg koji je isto tako jako držao do te svoje privatnosti i čiji mobitel nikad nisam ni pomislila dotaknuti, a kamoli pročitati neki sms, da sam “totalna konzerva, staromodna i rezervirana, uštogljena k’o da imam metlu u guzici”.

Nisam mu zamjerila, jednostavno je takav i tako je doživljavao moj pogled na svijet u kojem se isprepliću neke moralne vrednote, odgoj i zdrav razum. Jednostavno nisam od onih koje bi mogle nekog zauzetog doživjeti kao poželjnog partnera. U mojoj glavi postoji definicija ljubavi u koju se ne uklapa više od dvoje. I to dvoje imaju samo jedno drugo, a ne i curu koja čeka kod kuće i strepi od novog sms-a, njegove “prijateljice”.

U toj definiciji postoji iskrenost i nema tajni, nema povrede privatnosti ako se ništa ne skriva. Postoji razumijevanje i shvaćanje da ima trenutaka kad se treba maknuti i ne uplitati u razgovor. I postoji spoznaja da će se svakoj osobi u glavi desiti klik kad čuje: “Nemoj mi kopati po mobitelu!” I svatko će se zapitati: “A zašto, je l’ ti meni nešto skrivaš?”

Osobno mogu u bilo kojem trenutku dati svoj mob i fejs “na pregled”… nema tamo tajni. Da ima razgovora o njemu… pobogu skupa smo, kako neće biti razgovora o njemu? Ima i mog kukanja, a ima i hvaljenja njegovih kulinarskih umijeća. Ali nema sexy poruka ni razgovora s tipovima koji bi nešto mutili. Jer sam osoba koja se drži stava – ne radi drugome što ne želiš da on radi tebi. Nije mi problem dati mu mob u ruke i pustiti ga da tipka… ponekad se tako i javi mojim frendicama, koje na prvu provale da je to on a ne ja… (smiješno znam). I isto tako u bilo kojem trenu smijem uzeti njegov mob i nazvati bilo koga i pročitati bilo što. Ali nemam potrebu kopati po mobu. Jer ako dobijem tu potrebu onda on i ja nemamo povjerenje. Ako toga nema, nema ni nas.

I nije mi problem izaći iz sobe dok on telefonira. Nekad ima duge pozive zbog posla kad imam osjećaj da će mu sva kosa otpasti s glave… a nekad brblja sa svojim dečkima o stvarima koje definitivno ne želim slušati (smrdljive čarape i ‘ko se glasnije podrignuo nisu baš my thing)…

U svakoj vezi treba znati dati prostora partneru. Treba znati onu finu granicu pristojnosti i zdravog razuma preko koje se ne ide.

Ne želim prati zube, a da mi uletiš i digneš dasku i kreneš obavljati što već imaš.. sorry… to mi je fuj. I ne hvala, ali nemoj mi ulaziti u kupaonicu dok se depiliram… pobogu, to je moja intima…

Razumijete što želim reći… ali tajne… i šifre “koje se ne smiju znati”… i prijateljice koje šalju sexy slike ali su samo “prijateljice s čudnim smislom za humor”… hmm… to nije povreda intime… to je povreda nas.

I točka.

Do tipkanja…

Zavodnica

[email protected]

Komentari

Neki baner