Život

Razmišljanja jednoga…

Nije se držala riječi. Rekla je svako drugi dan kavu a mi smo se zabavljali svaki dan dva puta. Prije fakulteta u jednom jazz caffeu i poslije fakulteta u jednom narodnjačkom. E to je kompromis. Ona je voljela narodnu muziku, stila Nedžad Salković, Safet Isović, Vesna Hadžić i drugi.. Ja sam volio Jazz. Miles Davis i Glenn Miler – ma gdje ćeš bolje .

123

Bio je početak siječnja. Bijeli prekrivač je odavno prekrio moj grad, a Jelena je bila ljepša nego ikada. Nismo još službeno počeli hodati ali se pretpostavljalo da smo vezani.

– Čuj, vidjeli čovjeka sa dvije glave. Ma prosto ne mogu to da povjerujem – reče Jelena sva izbezumljena člankom iz moga Znanstvenoga časopisa.

– Pa Jelena, pročitaj naslovnu. Znanstveni časopis!!! Sigurno ne bi stavili ništa što nije provjereno.

– U pravu si, klimajući glavom složi se sa mnom, ova Indija je čudna zemlja. Milijardu stanovnika pa da se jedan rodio sa dvije glave sigurno ne bi bilo ništa čudno. Što ta Indija ima? Reci mi, znanstveniče.

– Ako ništa ima kulturu staru preko 4500 godina.

-Nemoj zezati! 4500 godina, a mi ih smatramo zaostalima. Mi ovdje nešto više od 14 stoljeća i u nasljeđe ostavili ratove, ubojice, koljače, nekoliko država istih imena, ponekog kralja i vrh nekulture. Ma ne mogu sa ovim razbijati glavu. Hoćeš me držati za ruku da ne padnem? Želim malo prošetati a da dođem kući bez lomova.

Jedva sam dočekao. Držati Jelenu za ruku. Sve sam predradnje za hodanje obavio ali je ovo novi nivo za pravo hodanje.

– Naravno da hoću, ali idemo do moga stana. Dobio sam vrhunsko crno vino i želim ga podijeliti sa tobom.- rekao sam joj sa osmijehom od uha do uha.

– Zašto da ne, pristade Ona, ta svakako se sunce pred zalaskom. Idemo sjesti na tvoj balkon i uz čašu crnog vina gledati ovaj rijedak fenomen. Zalazak sunca, snijeg i crno vino. To sigurno nema u Indiji reče sa prelijepim osmjehom koji me uvijek iznenada osvoji.

Šetali smo našim gradom. Držeći je za ruku kroz mene su prolazili trnci. Na ulici nije bio nitko, osim pokoje grupe djece koja se igrala praveći snjegovića. Čak se jelena jedanput odvojila od mene, ukravši djetetu mrkvu iz ruke da ona bude ta koja je stavila snjegoviću- nos! Bila je tako simpatična. Već je srce govorilo da je volim a mozak je to negirao.

Ušli smo u stan i dok sam ja otvarao bocu vina, Ona je već nosila dvije stolice na balkon. Sjela je i samo gledala u daljinu. Pustio sam je tražeći čaše jer je to očito bio njen trenutak. Ti su trenuci najljepši u životu. Vanka idila a ti daleko u svome svijetu, svome univerzumu daleko u svemiru. Njene kose je vjetar nosao okolo a Ona nije ni osjetila to šibanje. Sjeo sam pokraj nje i samo nastavio njenu radnju. Ona je bila u svome svijetu, ja u svome ali su se naše misli stalno sudarale. To je bilo to. Složio se i mozak. Dajući joj čašu vina, usne su se samo naslonile na njene…

Nastavit će se…

Kupid

[email protected]

Komentari

Neki baner