Tko si ti
koji mi u snove
nepozvan dolaziš
prstima nježnim
po koži mirisnoj i mekoj
nevidljiva slova svog imena ispisuješ
usnama gladnim
trag svog postojanja
s čarima mojim sljubljuješ
pogledom vješca
razum izluđuješ….
Oči u predanju zatvaram
maštu puštam da vrelinu daha ti slijedi
ples otkrivenja vodi…
kao stvarna iluzija
kao slatka istina
u svijetu skrivenih želja
želju raspiruješ…
iz trenutka u trenutak
zarobljene vulkane oslobađaš
s osmjehom dopuštaš
da vrelina njihova
prekrije te cijelog…
kaplju minute spoznaje…
u vatri htijenja neostvarivog
već u svitanje zlatno
tijelo mi sagorjet će
kad čarolija svjetla
lik mi tvoj ukrade…

Đurđica Runtas

[email protected]