Život

Moje “ništa” ili baš ono što želim…

“Jebat ću te cijelu noć, čim izađemo odavde…”, rekao mi je i nastavio plesati sa mnom privlačeći moje tijelo bliže svom. Znala sam da ga privlačim, posebno u čipkanoj haljini koja je oslikavala svaku moju oblinu.

Ne, nije mi rekao da će spavati s mnom, voditi ljubav, niti bilo šta slično. Nije mi rekao ni da je zaljubljen u mene, jer istini za volju, nije to bio. Bar ne u tom momentu. Nije ni sad. Nasmijala sam se na njegovu izjavu i nastavila ga gledati u oči. Nije me zanimalo da li nas ljudi gledaju i šta tačno misle. Svi su tu znali da mi nismo par, ali niko nije znao da mi je već poklonio predivnu noć. Nisam sumnjala da će i nadolazeća biti jednako lijepa i uzbudljiva. Puna smijeha, sitnih prepirki i vatre koja je buktala.

dancing

“Friends with benefits” veze mi nisu baš išle od ruke. Znam je da je to glupost. Neko se uvijek zaljubi, bude ljubomoran i zezne sve one prelijepe momente koje smo imali. Ali ja već odavno živim za trenutak. Shvatila sam da samo tako i vrijedi živjeti. OK, bit ću ozbiljna tokom radnog vremena, bit ću pažljiva prema kolegama i prijateljima. Voljet ću svoju porodicu. Ali u svojim “ljubavnim” odnosima ću biti samo i isključivo ono što ja želim biti držeći sve njih daleko od svoje privatnosti, koliko god je to moguće.

Mada, ponekad je nemoguće spriječiti prijatelje da saznaju šta se dešava ili bar ih spriječiti da pretpostavljaju. Jednako je nemoguće zaustaviti salvu pitanja kada nas možda vide skupa u pubu kako pijemo. Hemiju je jako teško sakriti, posebno kad je toliko jaka. Ali, da li ih je moguće spriječiti da pametuju i da sile da to trebamo, “zaboga definisati”.

sex

Šta znači  “definisati” jedan odnos? Je li to neka magična riječ koja donosi sreću u budućnosti? Je li to garancija nekog “…i živjeli su sretno do kraja života!”? Ili je to samo etiketa da bi ljudima okolo bilo lakše pričati s vama ili o vama. Je li to samo neki društveno nametnuti kodeks da jedno drugome trebamo biti “nešto”. Jer suprotnom smo ništa, valjda.

E pa neću! Neću etiketu. Neću definiciju. Ne volim ih. Ne volim što u roku od dvije sedmice od mjesec dana viđanja s nekim se ja, zaboga, moram izjasniti je li mi on ljubavnik, “šema” ili momak. Onda mi nije ništa.

Ali to “ništa” je veliko. On je neko ko me nasmijava kad sam s njim. I koga ja nasmijavam. S kim mogu ozbiljno pričati ako to treba, mada pomalo izbjegavam to. Neko s kim mogu plesati i piti do zore. Neko ko me fizički zadovoljava do kraja. Svaki put. Neko ko me tokom dana ne mori pitanjima gdje sam, šta radim, s kim sam, zašto nešto jesam ili nisam. Neko ko ne diže nos ako kažem da se večeras ne mogu vidjeti s njim jer imam nešto drugo planirano.

Eto, on je više “nešto” nego svi oni koji su se nazivali mojim momcima, simpatijama ili samo ljubavnicima.

I ta noć je bila jako jako duga i savršena. Pitate se je li me “jebao”? Jeste. Dugo… Nekad onako lagano, uživajući u tome kako njegove ruke prekrivaju moj cijeli struk ili grudi kad ih obuhvati. Uživao je ljubeći svaki centimetar mojih glatkih leđa. Nekad bi to bilo brzo i žestoko. Onako adrenalinski. I sve to za jednu noć… U nekim momentima smo samo ležali i ćutali istražujući rukama svaki centimetar naših tijela.

I ja sam uživala jednako kao i on. Čisti, iskonski sex. S puno poštovanja i uvažavanja partnera.

Mislite da ću požaliti? Neću, ni pod cijenu da ga više nikad ne vidim ili da se nakon nekog vremena prestanemo viđati. Neću, jer nikad nismo jedno drugome ništa obećali, nikad se zavjetovali, nikad rekli “teške riječi”.

I neću ga definisati. Neću definisati naš odnos. Što se mene tiče nek’ bude ovakvo “ništa” što je duže moguće.

Amazonka

[email protected]

 

Komentari

Neki baner