Život

In memoriam…

Srijeda jutro. Budim se naspavana, sretna i uzimam šalicu za kavu dok otvaram poruke na mobitelu. Čitam, šalica mi ispada na pod i rasipa se na tisuću komadića.
– “Vjeko je poginuo… 🙁 ” 

Na trenutak sam prestala disati, na trenutak vrijeme je stalo, a onda su suze krenule i milijun pitanja u glavi dok mi je pred očima bila slika onog vječito nasmijanog momka.
– “Nemoguće! Ne može biti! Ne on!!! Kako? Zašto??”, ponavljala sam na glas… Poruke stižu, i samo potvrđuju onu prvu. Stvarno te nema.

img_20161005_112910

Vjerujem da je u srijedu jutro svima onima koji su te imalo poznavali vrijeme stalo. Ti si bio baš poseban. Bio si jedna od najpozitivnijih i najneiskvarenijih osoba koju sam upoznala. Ne mogu doći na tvoj ispraćaj, ali pozdravit ću se s tobom ovako, barem ću pokušati. Od srijede pokušavam ne razmišljati o tome kako te više nećemo nigdje sresti, pokušavam ne razmišljati o tome kako te više nema, jer je tako lakše, ali trebamo prihvatiti stvarnost koliko god ona neprihvatljiva bila.

Pronašla sam fotografiju s tobom od prije 6-7 godina i gle, na njoj su ti sklopljene oči i osmjeh ti je na licu, kao i uvijek. Vidiš, ovakvog te zamišljam i sada, usnuo si najljepši san i smješkaš se, jer ideš na najljepše mjesto koje postoji… Za sobom si ostavio more uspomena, a sada i ocean suza.

Mogu te zamisliti kako nas sada gledaš dok plačemo i prisjećamo se svega u vezi tebe, gdje nam govoriš s osmjehom na licu: “Šta je boni? Što plačete?” – jer, takav si ti! Trudio si se uvijek da svi budu nasmijani i sretni…

received_1187909954565798Ostavio si iza sebe malu kćerkicu i ženu kojoj ces uvijek nedostajati. Bog će joj dati snage da nastavi dalje i s vremenom će se naviknuti nekako da te nema tjelesno kraj nje, al’ znat će da si na sigurnom i da je čuvaš. Falit će joj sve tvoje, poljupci, zagrljaji, riječi, ma sve, ali snagu će pronalaziti u vašoj maloj kćerkici, ona će joj biti podsjetnik na tebe. Odgajat će je za vas oboje. Voljeti je za oboje. Pričat će joj o njenom voljenom ocu, dočaravati joj sve vaše trenutke.

Nećeš biti zaboravljen NIKADA.

Tvoja princeza ima tebe kao anđela čuvara koji će nju i mamu vječno paziti s neba i ljubiti na nevjerojatan način. Tvoja mala ‘ćaćeška’ će biti ponosna na tebe kada odraste, znat će da je dio nevjerojatnog čovjeka koji je koračao čvrsto ovom zemljom.

Tvoji prijatelji, ona nerazdvojna, vjerna, mala vojska, velikoga srca pričat će joj priče o tebi dok bude odrastala. Možda je odvedu na piće u ‘Best’, na mjesto gdje si ti najviše vremena provodio s njima. Znat će ona tko je i kakav je bio njen tata. Ponosit će se tobom, jer nema čovjeka koji te je sreo da mu nisi izmamio osmjeh na lice svojom pozitivom i nema onoga kome nisi pomogao kada je bilo potrebno!

Ti si bio prije svega divan sin, brat, prijatelj, muž i otac i sa sobom si odnio po dio svih onih koji te vole… U ovakvim trenutcima ne postoje nikakve riječi utjehe, i bit će potrebno vrijeme da zaliječi ovaj dan kada se tvoj mladi život naglo prekinuo. Tvoja ekipa je vjerojatno otišla na kavu u Best, u nadi da ćeš se pojaviti na vratima s onim osmjehom anđela i sjesti na svoje mjesto. Vjerojatno su naručili ono tvoje, i čekaju da stigneš ali ti ne dolaziš, a oni postaju svjesni da te stvarno više nema… To ih boli, razdire… Vjerujem da ćeš uvijek imati svoje mjesto za njihovim stolom, mjesto prema kojem će gledati, mjesto gdje će te tražiti…

‘Duša od čovjeka s osmjehom anđela’ – tako te je tvoja kuma Maja opisala, i u pravu je! Takvog ćemo te svi pamtiti.

photogrid_1475786079427

Danas je tvoj ispraćaj.
Danas će zavladati muk i opet će stati vrijeme!
Past će ocean suza kada te pozdrave molitvom, ružama i kada te pokriju onom hladnom pločom koja označava ovozemaljski kraj, a za tebe novi početak…

Otac, majka, brat i sestre su neutješni tvojim gubitkom.
Srce im se pokidalo na komadiće kada su čuli da si izdahnuo.
Vječno će te zazivati u javi i u snu, tražit će dio tebe.

Teško je pisati ova oproštajna pisma, jer nekako mi zafali riječi, i sve što ispišem čini se nedovoljno, jer ti zaslužuješ puno više, puno bolje, ali teško je… Mogu samo jedno reći, dok god zemljom koračaju oni koji su te voljeli ti ćeš vječno živjeti!

-“Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?”
(Jesenjin)

Bog uvijek bira samo najbolje…
Prijatelju, putuj spokojno u nebeske visine!

Danijela Luburić

[email protected]

Komentari

Neki baner