Život

Žena i đavo…

“U svakoj ženi ima đavo koga treba ubiti ili poslom ili rađanjem ili i jednim i drugim, a ako se žena otme i jednom i drugom, onda treba ubiti ženu.” Ovo su riječi našeg nobelovca, Ive Andrića.  I morate priznati da nije rekao ništa novo, ništa što se od davnina ne šapuće a nekad Bogme i na glas izgovara, žena je đavo ili možda i gora od đavola, jer kažu da joj je  uspjelo da samog đavola prevari i zatvori  u flašu. Eh sad, neću rušiti ove teorije, jer negdje i sama vjerujem da postoji jedan đavolčić u svakoj ženi. On je dio njene prirode i čini je posebnom, čini je drugačijom. Znam da postoje i one žene koje su same đavo, ali o njima ne bih sad pričala, one su za neku drugu priču. Pričat ću o normalnoj ženi, o ženi koja ima u sebi jednog đavolčića koji uglavnom spava i kao takav nikome ne stvara probleme.

djavo

Mene sad zanima zašto je muškarcima potrebno tog đavola dirati, barkati, buditi dok ga ne probude? Jer znamo da žene danas ne rađaju mnogo, a ni ne rade kao nekad. Pametnije su, pa sve teške poslove vješto izbjegavaju. Shvatile su da poljoprivreda i zemljoradnja nisu za njihovu nježnu prirodu. Umjesto takvih poslova, radije biraju da se obrazuju ili dobro udaju. Prema tome, đavola u njima nema šta ubiti. I hvala Bogu da je tako. Ali zar se ne bi trebali onda plašiti tog đavola, kad su već sigurni da postoji u ženi? Kako se usuđuju povisiti glas, izgovoriti grube riječi, povrijediti ženu, prevariti je? Dobro, znam da u nekim ženama đavo spava dubokim zimskim snom, pa ga ništa ne može probuditi. Možeš joj raditi šta hoćeš. Možeš joj psovati, varati, pa i ruku dići, njen đavo ne reaguje. Ali s druge strane imaš one žene kod kojih đavo samo drijema, pa na svaku riječ koja im nije po volji, trza se i reaguje tako burno da poželiš da nisi upoznao ni ženu, a još manje njenog đavola.

Ali ipak imaš toliko hrabrih muškaraca da se usuđuju dirati i takvog đavola. Svako malo ga zadirkuju, usude se i glas povisiti, i reći šta ne treba. Imaš i one koji idu još dalje pa se usude i prevariti je i slomiti. Valjda misle ako slome nju da će slomiti i đavola u njoj, a ne znaju da je u slomljenoj i prevarenoj ženi đavo najživlji i najgori. Ne znaju da on tek tad zaživi  i da od one fine, dobre, povučene i zaljubljene žene kakvu je poznavao, napravi novo biće koje može i da zgazi i da muči i da ubijem bez trunke savjesti. Ne znaju da je od takve žene bolje bježati glavom bez obzira i nikad joj se više ne vraćati, jer ako se vratiš pit će ti krv na slamku, a onda kad je popije odbacit će te kao istrošenu stvar. Vratit će ti svaki uzdah, svaku suzu i neprospavanu noć. I to duplo, jer njen đavo vraća duplo. I sad mi nije jasno zašto se prema ženama ne ophode lijepo? Zašto ih više ne paze i ne maze?  Jer žene su divna bića, nježna, pažljiva, dobra…Jeste da imaju tog  đavolčića u sebi ali on uglavnom spava i ako ga ne diraš ne dira ni on tebe. Samo trebaš da joj pričaš umilnim glasom, šapućeš lijepe riječi na uho, nježno miluješ, ispunjavaš želje i đavo će zauvijek spavati a ti ćeš pored sebe zauvijek imati divno, nježno i pažljivo biće od kojeg te nikad neće boljeti glava. Mislim da je to jedino rješenje, jer kao što rekoh đavola u ženi nema šta ubiti. Ne rađaju mnogo, izbjegavaju teške poslove, a mislim da su i đavoli u današnjim ženama toliko ojačali da ih ni ovo dvoje ne može ubiti. A da ubijete sve žene nikako se ne isplati, ipak su vam potrebne. Prema tome, ako već  ne možete ubiti đavola u ženi onda se sprijateljite s njim i ne uznemiravajte ga. Budite fini, jedino tako ćete imati miran san i lijep život.

Ilda Dedić

[email protected]

Komentari

Neki baner