Razmišljanja

Čovjek ili/i životinja…

Nedavno pročitah tekst koji mi je u momentu čitanja već dao inspiraciju o raznim životnim pitanjima, ali sam jedno ipak izdvojila. Po čemu se to čovjek razlikuje od životinje? I da li se razlikuje, ja bih dodala?! Šta je prednost jednih nad drugima, i šta ih čini boljima od ovih drugih? Pa sam se malo uhvatila u koštac s tom mišlju.

Čovjek je misaono, a ne prirodno biće!

E to je onaj ključni znanstveni zaključak s kojim se samo djelimično slažem. Pa sve je relativo, reče jednom i jedan Albert. Nije sporno da je čovjek misaono biće, ali je sporno da nije prirodno, odnosno koji dio u njemu preovladava. Gledajući stvari oko sebe i način života čovjeka i onoga koji se vodi u prirodi zaključila sam da je to ovaj prirodni. Zašto?

Kao što znamo, a znamo opet onoliko koliko su na znanstvenici rekli ili koliko su nam željeli reći, životinje se vode instiktom, i to prije svega instiktom za preživljavanje i nastavak vrste. Pa ste vidjeli one lavice koje pređu kilometre i kilometre u potrazi za hranom da bi njihova mladunčad preživjela, vidjeli ste i one moćne ptice koje za svoje odabranice izvode ritualne plesove da bi ih osvojili, a ona se sva šepuri, jer ima opciju da bira, vidjeli ste sigurno i one zmije koje se tuku satima za nadmoć oko baš one jedne ženke koju su izabrali, kao i čopore majmuna u kojima uvijek postoji jedan majmun koji je ispred svih. On uglavnom polaže pravo na ženke i teritorij koji je osvojio. Jer je on jači i ima moć.

woman-888406_1280

Eh sad malo o ljudima.

Isto kao što one životinje pređu kilometre na bi nahranili svoje mlade to radimo i mi. Pa su nam na granicama gomile roditelja i mladih koji će svoju sreću potražiti negdje drugdje kad im već nije pružena tu gdje su se i rodili. Samo se mora umrijeti, rekli su stari, ali dok ne umreš moraš i jesti, rekla bih. Moraš još dosta stvari koji su nam se nametnule kao neophodne. Ali nije to on što nas mnogo zabrinjava, jer vođin čopor je još uvijek dovoljan da mu obezbjedi moć. A moć je bitna. U čemu je razlika?

Žene i produživanje vrste, hmmm. Je li nam zbilja samo to smisao? Roditi? Ne može to biti neka knjiga, drvo, nešto što bi ostavilo spomen na nas, nešto što bi na bilo koji način pomoglo drugima. Ali ne, roditi i samo roditi! Neke žene ne mogu roditi, neke iz nekog razloga ne žele. Ne smatraju se sposobnim biti roditelji ili im se ne sviđa ta zamisao ili im se sviđa i vole osobu istog spola. Evo već čujem eho, ubij, ubij! Ma ne ubij, jer si, kao što rekoše, misaono biće, a misaono biće daje slobodu drugima da žive život onako kako su izabrali. Tvoj životni smisao ne mora biti i moj životni smisao! Mi smo individue, ne čopor. Da li smo?

Vidjeli ste sigurno i macho sukobe za jednu ženu, možda ne plesove, ali zašto ne. Muškarac će dati sve od sebe da pridobije ženu koja mu se sviđa. A žena, kad je vidjela da ima mogućnost izbora, počela je da se šepuri i postavlja svoje zahtjeve na veći level. Zašto i ne bi. Pa je modernoj ženi bitno, ne toliko koliko njen izabranik dobro pleše, ali da koliko je u stanju da se pobrine za “mladunčad” koju će mu roditi, pa je bolji što mu je status u društvu bolji. Možete je vi nazvati i sponzorušom, a možete i reći da se samo brine za potomke, jer današnji potomci traže mnogo više od kore hljeba. Kako vam je lakše. Izbor je vaš. Bez obzira što je moderna i radi ženi je muškarac oslonac i ona mora da zna da će on znati da se pobrine za nju, to joj je urođeno. Eh odakle, iz prirode ili je sama to smislila? Isto kao što će i ona majmunica izabrati jačeg od dvojice majmuna, jer će on sigurno da se bolje brine o njoj. It’s simple.

Sad dolazimo do onog djela o sexu, odnosno upražnjavanja blagodeti koje idu uz ljubav. Istina je da životinje, ili nam opet samo tako kažu, se ne vežu iz ljubavi, već samo iz potrebe, što one fiziče, što one da se nastavi njihova vrsta, mada ima i onih koji se vežu, tipa slona koji zna da umre kad ga napusti njegova izabranica, delfina i još nekih vrsta. Pa i moja maca se vezala samo za jednog mačora i tri puta mu je već donijela djecu na svijet. A nije da je on jedini mačor tu. Možete da vjerujete ili ne. Osim toga vezanost za ljude je isto nešto što osporava da životinje ne osjećaju. Ali bazirajmo se na fizičku privlačnost. Majmun bira između dvije, tri, pet ženki i mislim baš na osnovu onoga što vidi. Isto je i sa ljudima. I nemojte reći da ne provladava nagon, jer kod prvog pogleda smo već znali da li nas neko privlači ili ne. Dakle razmišljamo unaprijed. A za razgovor nam nije baš potrebno da neko bude pretjerano lijep ili zgodan, aa? Znači prvi kontak očima je nagonsko razmišljanje. Nema hemije – nema odnosa. Ili griješim?

Eh sad, ovaj teritorij i moć je ono što mi je najfascinantnije. Vođeni dešavanjima u prirodi rekli su nam da je neophodno da se grupišemo, jer ćemo tako bolje živjeti i da nam je potreban jedan iz vrste koji će voditi taj čopor. I tako mi idemo na izbore. Svake četiri godine biramo onog najmoćnijeg iz grupe koji će da vodi sve one manje moćne. I on kao takav ima pravo na privilegije, tipa kuća, auta, novca, i naravno žena. Zašto mu to daje veću mogućnost izbora kod žena objasnila sam iznad. I da stvar bude potpuna, životinje mokrenjem obilježavaju svoj teritorij i ovi izvan grupe nemaju pravo da krše pravila granica, inače dolazi do sukoba. Zato smo mi kao misaona bića shvatili da nam trebaju države. Ne piškimo po granici, jer imamo punktove koji drugima zabranjuju prolaz ili ga regulišu. Ako jedna druga grupa masovo krene da pređe granicu mi ćemo je, kao i svako “misaono biće” braniti i doće do sukoba. Jer to je naš teritorij. Gdje to piše? Gdje je ta logična misao da smo svi stanovnici Zemlje, a ne njeni vlasnici? Stanovnici! Reći ćete, pa mi dopuštamo migracije, čak i masovne. Da, ali onoliko koliko su nam slični ovi koji migriraju. Ak nemaju iste svjetonazore onda nisu poželjni. I ako se ne žele prilagoditi nama. Pa se bunimo zbog mjenjanja demografske slike, načina života i tradicije, ne samo tu, na cijelom nam kontinentu, ma na cijeloj planeti. Zato nisu poželjni oni koji bježe od rata na Istoku, onog rata koji su počeli opet oni moćniji, jer su moćniji i to im daje za pravo da proširuju svoj teritorij. Ti kao manje moćan trebaš da prihvatiš promjene, šutiš i prilagođavaš se, inače…. Inače nisi misaono biće. Ma vraga..

Misao je slobodna, a koliko si ti sebi dao slobode, čovječe?! Još si i nju ograničio!

Šta nas čini boljima od životinja? Ništa sem one sposobnosti da jedno rješenje koristimo u više situacija. Šta njih čini boljima? Neizražena misao zbog koje će, vođeni isključivo pohlepom, imati potrebu da povrijede drugu životinju.

Da li smo uistinu misaona bića? Ako ne, šta nas sprječava da to budemo? Pohlepa? Zar nismo trebali da ograničimo nju, a ne misao? Možda smo ipak sebi, kao najmoćniji, dali neka prava koja ne zaslužujemo? Neke osobine kojih nismo dorasli. Šta vi mislite koliko koristimo mozak i one osjećaje, koji su, kako rekoše, dati samo nama (ahhh), a koliko smo vođeni nagonom?

Ramiza Tibo

[email protected]

 

 

Komentari

Neki baner