Život

Živim za sebe, ne za selo…

Jeste li čuli priču o sloniću koji je bio zavezan tankim užetom za mali stupić? Evo, za one koji nisu, ispričat ću vam je!

Slonića su vezali tankim užetom za mali stupić i svaki pokušaj da se oslobodi rezultirao je jakim bolom. S vremenom je odustao i naučio je živjeti u skučenom prostoru. Iako je odrastao i ojačao, nikada se nije ponovno pokušao osloboditi jer je vjerovao da ne može. Sve što je bilo izvan njegova iskustva činilo mu se nedostižnim. Iako više nije bio mali slon i okolnosti su se promijenile, on je vjerovao starom iskustvu, koje više nije odgovaralo istini.

Tužno, zar ne? Koliko je takvih slonića oko nas? Možda si i ti mali slonić kojega je netko uvjerio da ne može bolje i da se uzalud trudi?

dasa

Teško je kada nemaš podršku za ostvarenje svojih snova, nekoga tko će te ohrabrivati i govoriti da ćeš uspjeti.
Dovoljna je jedna osoba koja će ti s vremena na vrijeme reći:
– “Bit će teško! Padat ćeš, ustajati, lomit se i sastavljati, ali ne odustaj! Idi svome cilju, uspjet ćeš!!”, i uspio bi, jer te je netko učio i naučio da vjeruješ u sebe, a vjera u sebe je ono što svi trebamo kako bi koračali naprijed.

Toliko su te ograničili da te strah glasno i pričati. Ti ne želiš da te netko čuje i osudi, jer prije su te svi ismijavali i osuđivali pa si naučio šutjeti i potvrđivati, zar ne?

Nauči ovu definiciju:
– “Sloboda govora je pravo izražavanja vlastitih stajališta i razmišljanja bez straha da će te netko u tom pokušati spriječiti ili zbog toga kazniti. Naziva se i slobodom izražavanja”

Unazad godinu dana ja sam bila taj ograničeni slonić.
Svima sam kimala glavom i potvrđivala, od straha da me netko ne pobije, i od mišljenja da je svačija riječ bitnija od moje. Jadno, zar ne?

Onda je došlo vrijeme kad mi je nešto kliknulo u glavi i kad se dogodio preokret, kad sam sebe počela cijeniti. Prije sam na svaku uvredu govorila “Ok, nema veze!”, iako bi zbog te iste uvrede plakala satima…

Imala sam u glavi taj sklop koji mi nije dao da se usprotivim, jer ako otpočnem sa argumentiranjem jezik mi se strašno razvuče i onda druga strana završi uplakana, a ja ne volim da vidim ikoga da plače. Ne volim kad su ljudi tužni i kada im je loše, a još manje ako sam ja to prouzročila.

Došlo vrijeme kada mi je prikipilo i kada sam shvatila da se gubim udovoljavajući drugima i prelazeći preko onoga što me povrijedi tako lako. Ljudi te ne poštuju dok se ne usprotiviš i ne ‘zamlatiš’ s jezikom – to sam isto naučila.

Sloboda govora je moja sloboda i ako ja imam potrebu pričati o situaciji u državi, pticama u letu, kokošima, starim vremenima i još o mnogo čemu drugome, onda ću pričati i pisati jer to je moje pravo!

Mene ti iskreno više zaboli briga hoćeš me ismijati ili me pobiti – slobodno!

Argumentiraj, iznesi mi činjenice, usprotivi mi se izravno, tu sam! Ne bježim. Sve što napišem je ono što ja mislim i što ja osjećam, ali ne znači da neću s vremenom promijeniti mišljenje, imam pravo i na to!

Ali budi faca i stani pred mene i izjasni se, a ne čudi se sa strane i ne zapitkuj šta se meni okrenulo u glavi i ne govori da nisam sva svoja, jer tek sada sam itekako ovo ja!

person-1245959_640

Nekada sam se trudila svima svidjeti, ali šta će mi to?
Šta ja imam od toga ako ću podilaziti drugima i glumiti nešto što nisam, ako gubim sebe i ako sam nezadovoljna sa sobom? Ti, slobodno nastavi izigravati anđela bez mane, slobodno šuti i poklopi se i prilagođavaj se onima oko sebe, ako te to čini sretnom/im, tko ti smeta?

Jedno zapamti, ‘nije se rodio tko je narodu ugodio’, i to je tako…
Kakav god ti bio, i koliko god se ti trudio nekima ćeš bitu trn u oku, a neki će te okivati u zvijezde.

Zato sam ja izabrala da budem svoja, i da sama koristim svoj mozak koji mi je dragi Bog namjenio, bez straha da kažem ono što mislim jer tako se ja ljepše osjećam!

Radije ću biti svoja i imati uz sebe jednu osobu, nego glumiti nešto što nisam, a biti među masom ljudi.

Moje je pravo da odlučujem šta ću sa svojim životom, ne tvoje!
Ne dopustite da vas ograničavaju osobe koje su nezadovoljne vlastitim životom i koje daju sebi za pravo da upravljaju tvojim.
Mene više boli đon za one priče ‘rekla – kazala’, jer živim za sebe, ne živim za selo! Toliko. Lijep pozdrav i ugodan vikend! :*
                                    Danijela Luburić

Komentari

Neki baner