Život

Kako se postaje kučka?

Zašto muškarci vole kučke? Pitanje na koje nemamo odgovor. Ne znamo, isto kao što ne znamo ni zašto muškarci fine djevojke pretvore u kučke. Da, tako je. Kučke se ne rađaju, kučka postaneš. Takvom te napravi voljeni muškarac. Onaj isti kojeg si voljela, pazila, mazila, ali eto takva mu nisi bila zanimljiva.

Hajmo ispočetka. Znači, ne rodiš se kao kučka. Rodiš se kao fina, neiskvarena, čista djevojčica, spremna da voli i bude voljena. Ta ista djevojčica može biti i odgajana da bude svjesna sebe, svojih vrijednosti i da se ne da gaziti. Međutim, kada se zaljubi, kada zavoli, ona se pogubi. Centar njenog svijeta postane voljeni muškarac i on je na prvom mjestu.

apple-girlVoli ga, mazi, pazi. Ne vara ga, naravno. Nikad ga ne bi ni prevarila. On joj je potpuno dovoljan, on joj je sve. Međutim, ona takva fina, vjerna njemu nije zanimljiva. Ona daje i daje, on uzima, uzima i uzima i ništa ne daje zauzvrat. Ona to trpi, jer misli da tako treba. Neka je on njen, a ona može da voli za oboje, može da daje za oboje, može da podnosi za oboje. Ali njemu ni to nije dovoljno. On je sve gori. Sve manje ima vremena za nju. Počinje da je vara, da pravi budalu od nje. Ona tako fina prašta, žmiri na sve njegove izlete, pronalazi opravdanje na sve njegove gluposti. Ali njemu ni to nije dovoljno. Ostavit će je i potražiti drugu. Ona ostaje u suzama, bolu i tuzi. Misli da ga nikad neće preboljeti. Ali onda se u njoj nešto slomi. Pukne i razbije na hiljadu komadića. Nema više ni ljubavi, ni želje, ni potrebe za voljenim čovjekom. Rodi se ravnodušnost. Potpuna ravnodušnost je njena pobjeda. Ne zanima je više gdje je, s kim je ni kako živi. Samo neka je što dalje od nje. A je on siguran da je može imati ponovo kada god poželi. I miran je, ego mu je miran. Ne želi je, iscijedio ju je potpuno, uzeo sve što se možeuzeti. Ne treba mu više.

Ali jednog dana putevi im se ponovo ukrštaju. Sasvim slučajan susret, na ulici, ili kafiću mijenja sve. Sretnu se, on zastane, pogleda je. Očekuje da će vidjeti oduševljenje na njenom licu zbog tog susreta, onu istu ljubav u njenim očima koju je nekad gledao i tugu što nisu zajedno. A ona samo klimne glavom u znak pozdrava, i pređe pogledom preko njega kao da je potpuni stranac. Ništa. Na njenom licu nema ništa. I on je šokiran.

Kako, zašto? Pa ona ga voli. Sigurno ga još uvijek voli. Ne može ona njemu odoljeti. Ne može, ako se potrudi može je ponovo imati. Ona sigurno samo nešto glumi. Javit će joj se i ispitati situaciju. Ali ostaje zaleđen njenom hladnoćom. Ona ga ignoriše. Nebitan joj je potpuno. A on piše i piše i piše. Ne može prestati jer je sad želi više nego ikad ikog. Sad mu je i ljepša nego ikad. Prosto ne može bez nje. Ne znači njemu ništa ni što ga ignoriše, niti što mu govori da ga ne želi ni vidjeti ni čuti. Ne, to je jače od njega. On je voli, želi i mora je imati. Za nju će učiniti sve.

Jedva nekako nekad, kada sve pokuša i vidi da ne vrijedi, on će odustati i ostaviti je na miru ali će je proglasiti kučkom i po gradu će pričati o njoj sve najgore, jer shvatite ipak mu je ego povrijeđen. Međutim, ona nije kučka, i dalje je fina i dalje vjeruje da ako bude voljela i bila fina, vjerna i poštena, srest će nekog ko će to znati cijeniti i uzvratiti istom mjerom. Ali svaki put se priča ponavlja.

Ona takva je zanimljiva samo kratko vrijeme. Muškarac želi onu s kojom nikad ne zna na čemu je. Onu koja ga voli zbog hiljadu razloga samo ne zbog njega. Onu koja se ne javlja danima jer joj se tako hoće. Ona kojoj mora, kupovati, donositi, zvijezde skidati a da ona ne kaže ni hvala. Ta fina djevojka je to sve shvatila negdje do dvadeset i pete. Vidi ona da ne vrijedi biti fin ni dobar. Vidi da muškarci žele kučke, i da s njima ne možeš drugačije nego biti kučka. I poslije dvadeset i pete, a neke i prije, ona to i postane.

Ona fina djevojka koja je voljela, i čekala da bude voljena je sada sebična hladna kučka. Dala je sve što je imala dati, ostavila je samo jedan djelić za sebe i njega ne da nikome, muškarcu pogotovo. Sebi je na prvom mjestu. Ona više ne voli. Ustvari voli, ali ta ljubav iza sebe ima hiljadu nekakvih računica. Ona postavlja pravila i igra se po tim pravilima. Radi onako kako njoj godi i odgovara. I upravo takvu, sebičnu kučku svi žele. Zašto, nikad nećemo saznati. Nikad dovoljno mušku psihu proučiti da bi shvatili. I na nama je da odlučimo da li ćemo dopustiti da nas preobraze ili ćemo ostati onakve kakve smo rođene, fine, dobre, čiste…Ipak mislim, da je bolje da postanemo ovo prvo.

Ilda Dedić

[email protected]

Komentari

Neki baner