Život

Ovce na sastanku…

Gola istina je umjetni pojam koji nema uporište u stvarnosti. Ona je prevrtljiva i sklona mijenjati ton, boju i obim. Pogodna je za manipuliranje i uvijek je treba najaviti. Moraš reći “to je gola istina”, da bi ljudi znali da sve što si rekla do sada nije tako golo kao što je ta upravo izrečena gola istina. To je neka istina posebne vrste, valjda. Ali, pustimo istinu malo po strani.

Zanimaju me misli. One su produkt razgovora sa samim sobom i zato su mi zanimljive. Sviđa mi se što su žive pa volim kad bježe, vrludaju, skrivaju se, bujaju. Ima ih toplih i hladnih, zrelih i nezrelih, loših i dobrih, ozbiljnih i neozbiljnih i onih meni posebno dragih koje ti natjeraju crvenilo na obraze. To je ona situacija kad se gledamo ravno u oči i kad smo uvjereni da znamo kakve se misli roje u onoj drugoj glavi, ali nikako ne možemo biti sigurni. To je lijep i vrlo kratak trenutak u kojem netko pocrveni, netko se malo nakašlja , netko naglo ušuti, a netko skrene pogled. Ima i onih koji odlično znaju uklopiti svoje misli s riječima, pa iz toga načine cjelinu vrijednu aplauza.

nude

S jednim takvim primjerkom zatekla sam se sučelice, nekoliko puta uzastopno. Razgovor vrlo služben, ambijent strogo poslovan kao i tema razgovora. Moj sugovornik je bio vrlo spretan s riječima i nadasve sposoban zadržati fokus na mojim očima, usporedo s temom o kojoj smo razgovarali.

Govorio je brzo, usmjeren na temu, boju svog glasa i stav tijela, pa još s lakoćom sažimao sve to, usput piljeći ravno u moje oči- bez treptanja. Shvatila sam vrlo brzo da ispred mene sjedi majstor neverbalne komunikacije. Persona koja ti priča o političkoj krizi s projekcijom na rast BDP-a, a usput očima uranja u cijelo tvoje tijelo i to tako da se u trenu osjećaš kao da sjediš ispred njega na onom jebenom stolcu, gola golcata.

Ako nisi na oprezu, pocrveniti ć kao bulka i jezik će ti se petljati kao da si popila koju previše. Teme o kojoj ste pričali više se ne možeš uopće sjetiti, kao ni razloga vašeg poslovnog druženja. Njegove gole misli, ogolile su tvoj um. Osmjeh koji mu titra na kutevima usana, znak je samouvjerenosti i rezultat znalačke manipulacije očima, riječima i mislima. Tvojim mislima, dušo!

Dok si razmišljala o krizi u poljoprivredi i broju ovaca na Biokovu, skinuo ti je misli do gola, položio ih na svilene plahte i prigušio svjetla. Nekim čarobnim štapićem zavezao je tvoj mozak i jezik, a razum stavio u sef pod ključ. Tvoje gole misli lutale su od ćoška do ćoška prostorije i tražile njegove, a njemu je sve vrijeme neprimjetan, ali vrlo samouvjeren osmjeh titrao na kutevima usana. On je držao tvoje gole misli čvrsto u svojim rukama i trebao mu je još samo djelić sekunde da te natjera da izgužvaš one svilene plahte meškoljeći se na njima. Taj primjerak barata s alatom koji ubojito uklanja svaku mogućnost otpora, prije nego si postala svjesna da ti je ikakav otpor uopće potreban. Sklanja britko i neopozivo svaku mogućnost da svoje misli držiš unutar svoje glave, jer onog trena kad si bacila pogled prema njegovim očima, pustila si ga da ti uđe u najmračniji dio mozga. Spretno se kretao u mraku tvojih golih misli i u trenu upalio vatru, prigušio svjetla i zaplijenio ključeve tvog razuma. Mangup ili gospodin? Ovisi o tome koliko dugo mu je trebalo da ugasi vatru koju je potpalio, upali svjetla koja je prigušio i vrati ključeve koje je zaplijenio .

Ako si nekim čudom uspjela na licu zadržati facu koja govori da si zastala na Biokovu i promatraš ovce, ostalo ti je nešto malo ženskog dostojanstva. U suprotnom, bez obzira na elokventnost i poznavanje materije o kojoj ste pričali, sastanak ti je pao u vodu i utopio se ili se bar pošteno smočio. Ja sam prvi put, sastanku morala davati umjetno disanje, drugi put sam samo malo puhnula i osušila ga, a tek treći put sam na Biokovu uspjela vidjeti i nešto malo ovaca.

 

Viktorija Herak

[email protected]

Komentari

Neki baner