Život

Malen ispod zvijezda…

“Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda” A.B.Šimić, osnovna škola, kasnije i srednja.Imali smo zadaćnice i vječno sam mogla po 2-3 stranice o tome pisati. Često zaboravimo živjeti, zaboravimo voljeti. Krivimo 21 stoljeće i moderno vrijeme u kojem nemamo kada stati zar ne? Naravno da je to laž i da imamo. Često smo maleni ispod zvijezda, maleni jer trčimo da budemo veliki u krivim očima. Želimo se iskazati i praviti važni, baš u očima onih kojim smo važni k’o lanjski snijeg.

Daj koga zapravo briga za tvoj auto i kuću? Koga želiš zadiviti… hoćeš da ti aplaudiramo? Što osim tog materijalnog imaš ponuditi, ne meni nego onima koji te vole? Znaš što, jedino tu tvoju ispraznost i prkos. Vjeruj to nikom ne treba. Negdje si pogriješio, vrati se na start i budi čovjek. Biti čovjek hmmm koliko u ljudima oko tebe ima ljudskosti? Među ljudima oko tebe ima bar jedan čovjek? Jesi li sam čovjek? Koliko pitanja a odgovora malo.

ispod-zvijezda

Vjerujem da ima još ljudi koji hodaju veliki ispod zvijezda, dostojanstveno i ponosno koračaju kroz ovaj materijalni svijet. Prepoznaš ih po osmijehu i pruženoj ruci. Prepoznaš ih jer zastanu kada vide nekoga na dnu, podignu ga i nastave dalje. Prepoznaš ih po načinu držanja govora i pogledu. Nikada te neće ispljuvati… ako ti mogu pomoći učinit će to, ako ne mogu ne brini neće te ni odmoći.

Često sam od roditelja čula “Uvijek pomozi ako možeš, ako ne možeš nemoj ni odmagati.”

Jesi li započeo živjeti ili i dalje životariš? Imaš li i dalje neke svoje želje koje bi volio ostvariti, ili su ti već usadili riječ “nemoguće”? Uvijek ti to usade mali ljudi, oni neispunjeni, ljudi kojima zapravo i nije stalo do tebe. Ljudi koji te vole nikada neće reći da je nešto nemoguće, kao ni oni koji su u suštini veliki i hodaju veliki iznad zvijezda. Zašto ne bi pokušao i ostvario svoju želju? Što te koči, zar ljudi koje pokušavaš fascinirati i natjerati na ljubomoru?

Eh frende, nekad si bio tako ne iskvareno biće. Trenutno si i ti samo malen. Ja bih rekla šupak ispod zvijezde, ništa bolji od ovih koji te okružuju i pljuju svaki tvoj korak prema zvijezdama. Sve je prolazno,jednom ćeš samo ustati star. Pogled u zrcalo neće te ispunjavati kao danas dok za tobom i tvojim novcem trče one isprazne i oni isprazni koje nazivaš svojim društvom. Nestati će oni još prije tvoje crne kose i još prije nego što tvoj Mercedes izađe iz mode. Ostati će sam, malen ispod zvijezda. Neispunjen i nesretan. Pitat ćeš se kada je došlo do ovoga i zalijevati alkoholom. “Ona” će biti nečija žena i majka, odavno sretna i voljena. Kajat’ ćeš se i tvoja šupljoglavost će te doći glave. Pusto si ju iako te voljela i vjerovala u tebe.

Znam sve te priče, gledam ih i ponekada žalim, svjesna da su sami krivi. Doći će trenutak kada će te netko gore daleko iznad zvijezda, pitati što si učinio sa svojim životom? Proći će ti kroz misli svi oni koje si zaboravio i nisi primjećivao, svi oni koji su tražili tvoju pomoć, no htio si biti faca. Svi snovi koji su bili nekada urođeni u tebi al’ si povjerovao da je nemoguće i da je sve upisano unaprijed.

Nije, jebemu nije, sve ovisi o tebi. Možeš sve, možeš biti čovjek iako si okružen ne ljudima, možeš pronaći vremena za one koji te vole i čekaju tvoj poziv. Možeš putovati i ostvarivati snove, možeš biti voljen i voljeti. Možeš biti svoj. I znaš što? Još stigneš!

Josipa Milas

[email protected]

Komentari

Neki baner