Cafe

Lutanja bez cilja…

Tu noć je shvatio da Ana odavno nije njegova. Pojačao je muziku i krenuo. Doma nije htio, trebao je biti sam. Za par dana se ženi djevojkom kojoj su važniji nokti i modne marke od njega. Djevojkom koja ga primijeti jedino kada potpiše važan ugovor i kupi avionsku kartu za neobične ali primamljive destinacije.

Njegova buduća supruga je zbilja bomba, pa vidi on kako njegove kolege gledaju za njom. Ispočetka se činilo idealnim, premalo ga je pitala, a previše je davala, naravno tijelo. Kada malo bolje pogleda jedino tijelo i može dati. On je njoj davao pažnju i skupe poklone. Oboje su bili zadovoljni. Kada mu je to počelo smetati? Valjda svaki put kada ga ne sluša dok priča o poslu i problemima. Ustvari nikad ga i nije slušala. Premalo Ane je bilo u njoj.

A Ana? Ana je uvijek bila tu, slušala i voljela, tiho i ludo, nevino i smrtno. Ana ga je satima slušala iako se nije previše razumjela u taj menadžment. Smijala se njegovim šalama iako ih nije znao pričati, zapravo pričanje viceva mu je najgore išlo…

man-1394395_960_720

Danas mu nije izlazila iz glave. Kada ju je vidio nakon dugih šest godina ostao je bez texta. Drugačija je, odavno nije ona djevojčica sjajnih očiju. Pretvorila se u tako otmjenu ženu. Pokraj nje, njegova zaručnica izgleda umjetno i bijedno. Izgleda prozirno usprkos svim operacijama i toni šminke. Ana je oduvijek zračila a to rijetko koja može…

Nekad je volio gledati kako se smije. Ana je oduvijek imala najljepši osmijeh. Danas je još zgodnija i ženstvenija. Primijetio je da svoju smeđu kosu više ne boja u nešto između plavog i narančastog, a njene velike smeđe oči koje su ga oduvijek izluđivale danas izgledaju hladnije. Očito se puno promijenila, očito je odrasla i pažljivija. Čuo je da se teško upušta u veze i da je poslije njega postala zrela i snažna. Znao je da pati i da će patiti, no znao je i da će ga preboljeti, jer on ne zaslužuje takvu djevojku. Njene zadnje riječi su ga boljele ipak se nadao da ima još nešto osjećaja za njega, valjda je očekivao da će ga moliti da se ne ženi jer ga voli. Očekivao je da će mu pasti u zagrljaj i da će opet biti njegova mala Ana.

Znao je da je to jadno no nije bio spreman na njenu hladnoću i zrelost. Nije bio spreman da ga netko tamo ne voli i da neko tamo ne čeka njegov povratak. Zapravo nije bio spreman da Ana voli nekog drugog osim njega i da nekog drugog čini sretnim. Da bio je sebičan kada se radilo o Ani iako više nije bio njen. Besciljno je lutao gradom i obilazio dobro poznate ulice, parkove i prijatelje sve do jutra. Zaručnica ga se naravno nije ni sjetila nazvati, vjerojatno nije ni primijetila da ga nema. Ana bi na njenom mjestu digla grad na noge.

Sjetio se tako kako je napravila uzbunu kada se nije cijeli dan javljao, jer mu se mobitel uzgasio. Ana je tad nazvala njegovu mamu i pitala za njega, predstavila se kao “dobra frendica”. Njegova malena blesa, sada će nekog drugog veseliti, dok će on pažnju plaćati poklonima do kraja života. “Ja sam budala” rekao je tiho zaručnici i legao kraj nje. Ni to nije čula naravno.

Nastavit će se…

Josipa Milas

[email protected]

Komentari

Neki baner