Život

Muškarci nose “pantalone”/ muškost?

Ova izreka, da muškarac nosi pantalone nastala je davno kada žene nisu nosile pantalone. Ne, to  je bilo ono doba kada su se nosile sve one silne komplikovane suknje i podsuknje i nikako nije bilo prihvatljivo da se jedna žena nađe u pantalonama. E ta izreka, odnosno pantalone u toj izreci predstavljaju muškost, jer su ih kao samo muškarci nosili, pa eto to su tako i povezali. Međutim, ono što ja danas vidim je da su žene dobile “dozvolu” da nose pantalone, a sve mi se čini i tu “muškost” koja izgleda dolazi sa njima.

prezaposlena_domacica_-_smijes

Jedna klasična porodica, muž, žena, dvoje djece, sklad i harmonija. E sad, hajde da malo zagrebemo ispod površine, da vidimo šta se tu dešava. Muž je onaj “trut” koji ima taj svoj posao, i tu njegova obaveza završava. Ustane, popije spremljenu kaficu, doručkuje pripremljen doručak, obuče se. Ode lijepo na svoje radno mjesto, odradi svojih 8 sati te ode kući, odmarati, jesti ili eventualno negdje radi odmora i provoda. E sad, da vidimo ženu. Ona ustane prije svih, obično i nekoliko sati, razbaca se po kući, jednom rukom mijeseći tijesto za palačinke za doručak koji treba pripremiti, drugom brisajući prašinu, dok nogom pali prepunu mašinu i preračunava u glavi da li će stići oprati veš koji je natrpala. E onda treba nešto i za ručak pripremiti, ne mogu djeca i muž doći gladni kući, te sa baci i na taj posao. Sakuplja razbacane igračne, uparuje rasparene čarape, pegla mužu uniformu za posao i djeci odjeću za školu. Zapisuje u potsjetnik kako se mlađem djetetu treba otići u školu na saradnju, kako treba nazvati majstora da popravi mašinu te kako treba kupiti dvije sijalice pošto su pocrkale. Pali ringlu na šporetu, stavlja kafu da se kuha da bude gotova dok muž ne ustane. Veš treba prostrijeti te i to radi u pauzama između dvije palačinke.

Palačinke su gotove i servirane na sto, muž ustaje, djeca ustaju, tjera ih svo troje u kupatilo da se umiju i operu zube nakon čega puni entuzijazma navale na doručak. Ostave opustošen sto prepun prljavog suđa koji ona nabrzinu pokupi, opere, po mogućnosti i izglanca i posloži na svoje mjesto. Haos po kući, muž traži čarape, djeca skiče svađajući se, ona ih razdvaja i šalje svakoga na svoju stranu da se idu spremati za školu. Pogleda na sat, ostalo joj je 10 minuta da se i sama pripremi za posao. Krene u toalet, ono tamo muž zaglavio, pritisle ga izgleda palačinke. Ona odustaje od kupatila, odlazi da pripremi odjeću i svoje papire. U poslednjem trenutku na brzinu začepljenog nosa ulazi u tuš kabinu i tušira se, briše se i trči do sobe kako bi se obukla. Muž počinje da sikti kako kasni, te kako je uvijek mora čekati, te ona nervozna kupi svoje stvari, i šminku koja joj je strašno neophodna i trpa je u torbu nemoćna da razmišlja o tome gdje će da se našminka. Sjeda u auto, sa jakom glavoboljom dok joj umor zaklapa oči, te premotava u glavi da li je obavila sve što je trebala, i da li je poisključivale sve kuhinjske aparate koje je upotrebljavala.  Gotovo mehanički popravlja mužu kragnu, i djeci vjeste. Onda se sjeti da starije dijete danas treba da ima kontrolni iz matematike te ga pita da li je spreman. Da definitvno mora da ode na saradnju. Dolaze do njenog posla, ona iskače te se žustrim korako, uputi ka kupaonici firme, brzim pokretom nanosi sloj pudera, rumenila i alajnera na lice. Duboko udahne, te krene prema svojoj kancelariji nemajući više ni orijentacije pa pojma nema ni gdje je ni šta je.

4u8-73pn9

Nakon osam sati ulazi u kuću, baca kaput i torbu u stranu,navlači kecelju i hvata te ručka koji se treba završiti. Istovremeno guli krompir, peče meso, kuha hljeb, sluša vremensku prognozu na radiju i skida veš sa štrika. Muž i djeca dolaze, ponovo ide ona ista priča sa pranjem ruku, samo ovaj put ih napominje da se i presvuku. Svi sjedaju za sto, ručaju, opet ista priča sa suđem. Usisava kuću, riba kupatilo, riba sebe i napokon sjeda u fotelju da dođe do daha. Jedno od djece prilazi mužu tražeći da ga odveze na trening na šta on odgovara kako mora da spava jer je smrtno umoran, neka ga vozi mama jer ona ionako ništa ne radi. Vozi dijete, usput svraća u tgovinu da kupi nešto svježih namirnica i vraća se kući. Na redu je večera, opet suđe, opet ruke. E onda treba sa djecom uraditi zadaću, zamijeniti onu sijalicu što je pregorala. Okreće broj i poziva majstora da dođe popraviti mašinu. Šalje djecu na kupanje, kupa ih, suši im kosu priprema za spavanje. Onda muža šalje na kupanje uz prijetnju da će spavati na terasi. Onda se  i sama tušira i pripremaza krevet umorna, pregažena, bez snage da se pomjeri. Taman sklopi oči kad osjeti kako njegove ruke gmižu po njezinoj stražnjici, brzo se okreće i upućuje mu onaj ubojiti pogled koji ga navodi na povlačenje. “A ženee, ne moraš se zbog pms-a na meni iskresati” govori te zaspe kao klada, hrkajući. Ona ostane tako da leži na leđima, gledajući u strop već misleći na sve obaveze koje će morati da odradi i sutra.

Eto, njen jedan klasičan, ni po čemu poseban dan. I njegov isto. No recite mi, šta je sa hlačama? Ko to kod njih dvoje nosi “muškost” u kući?

Eh, drage moje, to je sudbina i moramo da je mijenjamo da ne bi potpuno “utonule” u hlače koje smo obukle.

Aleksadra

[email protected]

Komentari

Neki baner