Razmišljanja

Gdje su nestale misli?

Gdje su nestale misli, ideje i kritike?

Kao osrednji poznavatelj svjetske književnosti, jer pravoga i velikoga sigurno nema, pitam se u kako neplodnom razdoblju živimo da nema pisca koji kritizira vlast i društvo!?

U vrijeme kada je društvo doseglo, kako socijalno, tako i moralno dno, naši pisci se dodvoravaju  svima nauštrb svoga rada.  Dragi moji pisci ovo je pismo Vama. Ovo je pismo upućeno Vašem peru, koje piše misli , koje nisu Vaše.  Ne budite gospodo Swift i Volter. Ne kritizirajte nekadašnje Auguste, nego kritizirajte današnje Auguste.

Photo by: www.9gag.com

996146_1491231641184083_5948582731020584462_n

Sigurno ste čitali Dostojevskog, Tolstoja, Nušića, Goethea, De Cervantesa… Znate, ovi pisci su bili obični ljudi, baš kao i mi, koji su se protiv vlasti, politike, borbom za dostojanstvo čovjeka ,borili olovkom i papirom, svojim mislima, cenzuriranim romanima. Ali nikada vlast, ma koliko im cenzurirala romane, nije mogla obrisati riječ koja upozorava , kritiku.

Mnogi od Vas su gledali Prosjake i sinove. Djelo Ivana Raosa. Znate i tamo ima jedan tekst koji je tadašnja vlast izbrisala jer se našla u njemu. Nama je najvažniji onaj u kojemu se mi možemo pronaći, a kaže: bez obzira što je škrta, ovo je vaša zemlja, nemojte da vas istjeraju…

A tjeraju nas, gone, ka stoku na pašnjake, ka volove na klanje, a ti književniče šutiš! Da šutiš i gledaš gdje tvoj narod moli koru kruha, moli život za dijete, moli život dostojan čovjeka. I životinji daješ tri puta dnevno, a sebi jednom, jer nemaš čime da se nahraniš. Gdje se izgubi tvoja misao? Gdje se izgubi tvoj inat? Ta ti si, čovječe, stalno u ratu, stalno u borbi! Rat misli, borba misli, sukob na papiru. Ti književniče trebaš biti i fratar, i hodža i pop, ti trebaš biti i moralista, i propovjednik,  i diplomat i veleposlanik. Ne budi miš za nešto malo para! Pišeš da se zna da si imao mozak, da si imao ud, a ne pišeš što ti je rečeno da pišeš!

Kako će zvati ovo naše razdoblje za 100 godina? Plodonosno, zaboravi! Nova renesansa? I to zaboravi! Nacionalističko? Ima primjesa, ali zaboravi! Zvati će ništavno, glupo, rupa veća od ozonskoga omotača, dublja od ijednoga vulkana!

Pa ti nastavi pisati: Išao medo u dućan! Čak i ovoj pjesmi se zna da je medo bio bezobrazan i neobrazovan! A u tvom dijelu se ništa ne zna! Stihovi ti idu u stilu: sunce, mjesec, zemlja, zrak-država! Što jadan reče i ostade živ? Kako te se nije stid nazvati književnikom ili pjesnikom!

Dragi moj književniče, budi plodonosan! Budi Krleža 21. stoljeća, Dostojevski 21. stoljeća, Tolstoj 21. stoljeća . Ne budi jadan međed!

Ante Luburić

[email protected]

Komentari

Neki baner