Život

Šumske mačke…

1. NELAGODAN ZVUK OD KOJEG NASTAJE MUK

Šuma bijaše doista prekrasno mjesto, a toga je ožujskog jutra osvanula još ljepša no obično.

Sunce se polako probijalo kroz guste krošnje drveća i svojim nježnim dodirom budilo još uvijek snene šumske stanovnike. Ugodni povjetarac igrao se sa šarenim lišćem stvarajući lagani šum koji se savršeno stapao sa žuborom rijeke koja je tekla posred šume. Grmovi su ponosno pokazivali svoje raznolike plodove, a cvjetovi raširili rosne latice nestrpljivo očekujući vrijedne pčele. Da, šuma bijaše doista prekrasno mjesto koje su toga jutra ptice svojim veselim cvrkutom učinile još privlačnijim.

»ZVRRRRNNNN!!!«

Glasan, uznemirujući zvuk koji je dopirao sa omanjeg stabla kruške zaprepasti cijelu šumu i ona iznenada utihne!

Djetlić Elvis je stajao tik uz deblo spretno se držeći pandžama jedne noge, dok je drugom namještao gustu crnu krijestu. Bio je siguran da su sve životinje čule njegov glasan usklik – oponašanje zvona koje označava početak nastave u maloj školi za šumske životinje. Ili šumskoj školi za male životinje – nikad nije bio siguran.

Na susjednom stablu, visokom stoljetnom hrastu, Sova Sofija je uspravila svoje šiljaste uši koje je uvijek spuštala prije nego se Elvis spremao dreknuti. Na taj je način barem malo uspjela prigušiti nepodnošljiv zvuk koji je dopirao iz neposredne blizine. No mora se priznati, kako u šumi nije postojalo školsko zvono (pokušaj sa zvončicama ne treba ni spominjati jer njihovu tihu zvonjavu nitko nije mogao čuti), domišljate životinje su ga zamijenile vrlo učinkovito – nije bilo nikakve šanse da se kreštavog djetlića ne čuje čak i u najudaljenijim dijelovima šume.

svencat

  1. UČENJE U ŠKOLI NIJE ZADATAK LAK ALI DA JE VAŽNO ZNA SVAKI DOBAR ĐAK

Malen i sladak jež lijepog imena Kruška je upravo po rukama prevrtao jedan žir, kad ga je dostigao iznenadni djetlićev klik. Preplašio ga je tako jako da se smjesta bacio na sve četiri i počeo trčati prema školi, a žir je završio pod nogama najljepšeg bića u šumi – veličanstvene Srne Dore!

»Oh kako lijepo, doletio mi je slatkiš!«

»Oprosti Doro«, kaže ježić u trku, »počinje mi nastava! Moram se požuriti!«

»Samo ti idi, znaš da nije lijepo kasniti.«

Nedugo zatim, kod velikog stabla hrasta su se okupile mnogobrojne male životinje: iz debla su provirile dvije vjeverice, na grane sletjele brojne ptice, uz žbun smjestio rakun, kroz zemlju izašle krtice, dopuzale tri kornjače, doskakao plašljiv kunić i dovukao smiješan puh, a uz grm borovnice je već čučao jedan tvor kraj kojeg iz nekog razloga nitko nije htio sjediti. Posljednji je stigao Ježić Kruška i smjestio se na jedinom preostalom mjestu – tik uz Tvora Pepija.

»Opet kasniš«, prijekim ga glasom ukori Sova Sofija, »čak su i kornjače stigle prije tebe!«

»Oprostite, zaigrao sam se sa žirom«, pokunjeno odgovori jež skrivajući pogled.

»Znaš«, nastavi učiteljica, »zbog te tvoje zaigranosti si i dobio ime Kruška.«

»Što mogu kad se toliko toga događa oko mene!« branio se jež, pa potom ponovno pogne glavu. »Kad sam tako radoznao…«

»Onda je današnja lekcija upravo za tebe, jer ćemo govoriti o jako opasnim stvarima. Dobro znaš da u šumi nije baš sve bezazleno, pa makar se radilo i o voću. Sjećaš li se?«

»Da, jednom mi je kruška pala na leđa!«

»Zapravo«, prekine ga Djetlić Elvis sa susjednog stabla, »možda sam i ja malo pripomogao.«

»Što se dogodilo?« ubaci se znatiželjni Rakun Rambo koji se trebao zvati Roki, ali je na vrijeme shvatio da već postoji jedan Rakun Roki koji je bio prilično poznat. Stoga je bilo sasvim logično da se onda zove Rambo. Barem je tako on tvrdio, iako nitko nije shvaćao zašto.

»Bila je kasna jesen…« započne ježić svoju priču.

»Nemamo vremena za priču!« strogo naglasi sova. »Moramo proći današnju lekciju koja je vrlo, vrlo važna!«

Svi prestanu pričati i naglo se uozbilje, a Pepiju se od uzbuđenja omakne jedva čujan, prigušen zvuk.

»Pardonček«, ispriča se tvorić, a obrazi mu se sramežljivo zarumene.

»Fuuuj!« stanu svi negodovati udaljujući se od njega.

»Prestanite! Već smo izgubili dosta vremena!« vikne Sofija.

I svi se ponovno umire, a sova nastavi:

»Dobro me slušajte: govoriti ću vam o strašnom grabežljivcu kojeg se svi trebamo bojati i izbjegavati! Ako se ikad sretnete sa tom ogromnom žutom zvijeri ili čujete njen strašan rik, bježite koliko vas noge nose…«

Sven Hrastnik

[email protected]

Komentari

Neki baner