Tridesete

Sve što volim…

Još uvijek se volim ušuškati. Volim biti slatka i mazna. Volim čupave čarape i mucaste, velike papuče. Volim prevelike veste i mekane deke. Volim vatru u kaminu i tišinu doma, dok vani pljušti kiša i granje udara o prozorska stakla. Volim jesen i volim djevojčicu u sebi, koju ona budi. Volim biti ja. Volim svoj mali nos i svoju bebastu facu i svoj čudnovati pogled na svijet… volim što uopće ne moram odrasti i što sam pronašla recept za sreću. A nisam morala čekati ni da uđem u neke godine. I volim čokoladu s nasjeckanim lješnjacima… 

Volim…

Kako lijepa i topla riječ. Volim. Koliko često čujete da netko priča što sve voli? Rijetko zar ne? Više čujete žalopojke, kukanja, nabrajanja o računima, muževima, kolegama, djeci, roditeljima i u krug… o redovima u pošti, banci, dućanu i kod mesara. O politici i mrskim zakonima, o padu BDP-a i rastu PDV-a… to slušate zar ne?

A ja eto volim. Vas koji čitate. Vašu jedinstvenost i vaš dobar ukus. Ovu kišnu jesen i zimu koja dolazi. Volim ideje u svojoj glavi i miris kolača koje ću tek ispeći za blagdane koji stižu. Volim dječja lica, nasmijana i crvena. Volim oči koje se smiju i nadu koja sanja u njima.

slippers-1173898_960_720

Volim privilegiju pisanja. Pravo da kažem što mislim i kada god to hoću. Volim i kritike, jer su znak da nešto radim dobro. Volim padove, jer me uče ustrajnosti. Volim uspone, jer su znak da sam mnogo toga učinila i više nego dobro. Volim ljude u svom životu. One velike i male, koji me grle a ponekad i naribaju. Koji sa mnom piju kavu ili narežu domaće kobasice, pa se onda sladimo, dok usput pričamo kako bi trebali na dijetu (možda tamo iza Nove godine). Volim svoje mezimce i volim duge sate maženja s njima. I nije mi mrsko saugati dlake… jer ja sam ih odabrala. I glupo bi bilo žaliti se. A toliko uživam u ljubavi koju mi daju.

Volim svoje prijatelje… ove koje sam si posvojila, stvorivši Amazonke… i one s kojima sam odrasla. Volim spoznaju da nisam nikada sama i da uvijek imam koga maltretirati porukama u svako doba, dana i noći. Volim vrući čaj, s medom i limunom, makar kažu da i limun i med tako gube svoju ljekovitost… nije važno, okus je odličan. Volim novu domaćicu s kokosom i običnu, plavu Niveu. Volim duge kupke i sapunicu koja leti po cijeloj kupaonici. Volim gledati Doktora Kuću i sitcome i naprosto umirem od smijeha kad vidim turske sapunjare.

Volim dobru glazbu i volim biti izbirljiva. Volim postavljati ljestvicu visoko i promatrati šutke tko će ju dosegnuti… tko će se uopće usuditi.

Volim ljude koji imaju petlju. Koji se usude. Koji ne šute, ne pokoravaju se, nego idu, jure, ginu za svojim strastima. Ali volim i odanost. Volim kad je prijatelj – prijatelj i kad znaš da te neće prodati za jednu kavu s nekim tko je veća “faca”.

Volim ovaj svijet i volim što ne očekujem da mi se prilagođava… volim spoznaju, da ga mogu mijenjati sama, mijenjajući sebe… i voljela bih, da svaka beba, kad se rodi, čuje… – Dobro nam došlo dijete, ovo je Planeta Zemlja, jedina plava loptica, na kojoj postoji život… tvoj je dom… i dočekujemo te s veseljem i ljubavlju. 🙂

P.S. volim i plišance… mislim ako ne znate što mi kupiti za pod bor 😀 😉

P.P.S. Da Ljube… volim i tebe <3 😛

Mary

Komentari

Neki baner